Čiji je posao regrutovanje igrača za državni tim – navijača ili saveza ?!

Dokle ćemo se oslanjati na navijače da nam regrutuju igrače za reprezentaciju po bijelom svijetu je pitanje čiji će odgovor odrediti budućnost našeg reprezentativnog fudbala…

Iako je ovih dana fudbal u BiH vjerovatno na posljednjem mjestu u životima građana ove zemlje, nije zgoreg osvrnuti sa na javašluk, nerad i neznanje koje je endemićno u našoj fudbalskoj asocijaciji. Opet, možda ovo i jeste dobar trenutak – sport nam je u rasulu prije svega zbog korupcije, nepotizma i kronizma, javašluka i neznanja kao i sve ostalo.Najbolji način da se shvati kako u N/FS BiH i nije sve baš u najboljem redu je da se obrati pažnja na nimalo uobičajen fenomen “skauta-navijača”, privatnih lica koja nemaju nikakve formalne veze sa savezom, a koja obavljaju posao za koji su određeni i plačeni ljudi u savezu – traženje adekvatnih pojačanja za reprezentacije, a zatim i onaj teži dio koji podrazumjeva ubjeđivanje, moljakanje, nagovaranje kako bi pronađeni kandidati pristali promjeniti sportsko državljanstvo i reprezentativni dres.
Jedna takva osoba je Jusuf Juka Bečirović, navijač reprezentacije koji je nagovorio braću Hajrović a zatim i Kolašinca da prihvate poziv od  našeg saveza odnosno selektora, ukoliko ga dobiju.

Ne može se reči da selektori i ljudi u savezu nisu znali za ove momke, znali su ali su čekali da im ih neko poput Juke servira na tanjiru, mada ni to nije garancija da će ih neko pozvati i ponuditi im dres repke. Slobodno možemo reči da bez Jusufa ne bi ni bili u Brazilu, a Safet Sušić ne bi mogao prosipati šuplju priču o uspjehu “njegovog” tima, nepovlaštenim, itd.
Kako god je bilo neizvjesno da će Kolašinac, braća Hajrović, Seferović i Halilović zaigrati za našu repku, sada je ista situacija sa Gudeljom, Salatićem, Arslanagićem, Tankovićem, ali i nekim mlađim, odnosno manje zrelim ali ne i manje talentovanim momcima poput Denia Miloševića, Mirze Mustafića, Mirze Halvedžića, Alia Suljića, i drugih.

Juka - Hajrovic, Salatic, Kolasinac, mladi hajrovic

Dokle ćemo se oslanjati na navijače da nam regrutuju igrače za reprezentaciju po bijelom svijetu je pitanje čiji će odgovor odrediti budućnost našeg reprezentativnog fudbala.
Svaka čast Juki, svaki navijač mu treba biti zahvalan na poslu koji je obavio, i to za svoj dinar i vrijeme, ali vrijeme je da se u savez zaposli neko ko želi i sposoban je (informatički pismen, poznaje bar jedan strani jezik) da prati igrače našeg porijekla, prepozna talentovane i perspektivne i da ih regrutuje.
Dosta je Jahinog jahanja i Pirićevog pirovanja dok nam reprezentativni fudbal zavisi o entuzijazmu običnih ljudi -navijača, koji bez obzira na svo poštenje i ljubav možda neče uvijek biti u stanju da stvore dobre veze sa porodicama igrača, ili će ih neko vidjeti kao uljeze i oportuniste (kao u slučaju Juke i Tankovičevog menađera – vidi dio iz intervjua ispod), ili jednostavno oni sami neče iz bilo kojih razloga (možda im jednostavno “pukne film”) moči stalno trčati po Evropi i svijetu i moliti u ime saveza.

I dok se cirkus nastavlja, Juka je za blog nogolopta.com dao intervju, a između ostalog je rekao i ovo:

“Čujem se sa Salatićem, Gudeljom, Arslanagićem. Čuo sam se i sa familijama Tankovića, Suljića te mnogim našim momcima koji će zaigrati ili već igraju za velike timove.

Tankovićeva famlija je prava. (Ali !?) Oni su se prepustili nekom našem menadžeru koji njega zastupa. Čak sam pričao sa njim,  traži da ja više ne razgovaram sa njima, on je njihov predstavnik i kaže da Mujo trenutno razmišlja o Švedskoj i klubu. Razumijem ga kad kaže da razmišlja o klubu jer momku istječe ugovor (1. jula 2014) ali za Švedsku ga ne mogu shvatiti, a siguran sam iz razgovora sa njegovim roditeljima da su oni za BiH.

Gudelj mi je otvoreno rekao: Igrat ću za BiH, moji su iz BiH, neka me Sušić pozove imaće me. Ja bi ga pozvao odmah. Dosta su nama druge države krale kvalitetne igrače.

Arslanagiću je, znate, majka Belgijanka, otac Trebinjac. Živio je u Sarajevu, igrao odbojku za Bosnu. Nakon toga je otišao u Belgiju, oženio se i žive sretno.
Kad mi je Arslanagić stariji rekao da ga je Dino natjerao još prije 3 godine da mu uradi državljanstvo BiH, vjerujte da mi je srce bilo ispunjeno. Momak je prva liga,  igra dobro mlad, moje mišljenje je da ga treba povesti u Brazil, jer ako hoćemo budućnost moramo se polako oslanjati na mlade.

Salatić je rekao za „Blic“, a i meni: „Bila bi mi čast igrati za Bosnu“. Momak je kapiten Grasshoppersa. Proglašen je  najboljim veznim igračem u Švicarskoj  za 2013. Sad je na redu naš savez !

Ostatak možete pročitati na blogu nogolopta.com: “Intervju sa J. Bečirovićem

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s