Povratak na dno ?

Nikad kao ovih dana, ispod inače savršeno mirne površine rehabilitiranog N/FS BiH, situacija u i oko repke nije bila uzburkana do dramatičnih razmjera.

Mladi reprezentativac Sanjin Prcić se obratio N/FS BiH i BiH javnosti pismom u kojem nas sve zajedno obavještava da više ne može trpiti nepravdu, te da se u dogovoru sa svojom porodicom odlučio da se više neče odazivati na pozive reprezentacije BiH. Neki će ga napadati, neki će imati razumjevanja i podržati ga, ali šta god iko mislio o ovom potezu on može otvoriti pitanje koje nas muči više nego ikad prije – pitanje kriterija po kojim se (ne)prate i (ne)pozivaju igrači, ovo malo što ih imamo i to isključivo u dijaspori.
Lično mislim da je Sanjin ipak pretjerao, trebao bi znati da nije uredu kažnjavati svoje kolege u repki, kao ni navijače, a pogotovo ne samog sebe. Trebao bi znati da reprezentacija ipak nisu samo ovi koji su ga nepravedno okarakterisali kao nedovoljno kvalitetnog da se nađe makar među kandidatima na širem spisku, oni će otići prije ili kasnije. Pri tom prvenstveno mislim na Sušića, koji je po novinama govorio da Prcić nije za repku, i to nije radio samo po domaćim nego i po francuskim novinama, dakle u zemlji u kojoj Sanjin igra, i to ni manje ni više nego u L’Equipe-u !
Nije normalno da selektor ode u državu u kojoj igra neki njegov igrač, kojem je karijera u najkritičnijoj fazi, pogotovo jer je i klub u teškoj situaciji, i da tamo o njemu izjavi kako taj ustvari nema potrban kvalitet, i da mu ne treba.
Dok se nekim koji nisu zaslužili ni da im se spomene ime vode u Brazil, i na taj nači se afirmišu i podiže im se cijena za par hiljada evra (sa recimo bijednih 200-300 hiljada na malo opipljivijih 500 hiljada), ovog mladog igrača njegov rođeni selektor, i to u zemlji u kojoj igra u kritičnoj fazi karijere, na sav glas obezvrijedi u najuticajnijem fudbalskom magazinu na planeti !
To neki u našim patriotskim medijima (Sport.ba) očigledno nemaju kapacitet da shvate, pa umjesto toga traže krivca u Jagodiću, a Sušića pravdaju, nićim izazvani, potpuno neutemeljenim i netačnim konstatacijama.

Elem, dramatično je, ali ne radi se tu kao u vrijeme Ahmeta Pašalića, Sabahudina Topalbečirevića i Pjane (jedva čekam da pročitam knjigu koju je Pjano napisao u zatvoru) o problemima sa pronevjerom novca, lažnim i nelegalnim ugovorima, pretvaranjem savza u privatnu kompaniju, organizacijskim ili političkim previranjima. Radi se o tome da je kao nikad do sada repka na putu da izgubi i ono malo talentovanih fudbalera koji se razvijaju u velike igrače u velikim klubovima zapadne Evrope. Uvijek smo imali taj problem, jer smo uvijek imali talentovanih dječaka u dijaspori, što je posljedica velike izbjegličke populacije, ali nikad njihov broj nije bio tako veliki kao posljednjih nekoliko godina, i nikad nismo izgubili više tih momaka nego u mandatu Safeta Sušića. Taj trend je danas nezaustavljiv.

Zar je Brazil sve što nam treba, ima li fudbala i repke i nakon svjetskog ?
Kad bih mogao, zamjenio bih nastup na završnici svjetskog prvenstva za prisustvo u vrhu svjetskog fudbala slijedečih 10-15 godina !
A samo su momci koje smo izgubili, koje gubimo dok pišem, i koje ćemo izgubiti u toku već ove ili slijedeče godine, bili ti koji su mogli našu repku održavati na tako visokom nivou, među 20-ak najboljih reprezentacija na svijetu.

Koga zajebavaš šaljivdžijo Saf’te!

Neki dan je Safet nakon čitanja spiska za tekmu protiv Egipta, i pozivanja Hadžića i Sušića, bio prisiljen izjaviti kako ne poznaje niti jednog menađera/agenta igrača koje je pozvao, osim menađera “Senijada Ibričića i Adnana Zahirovića, a oni nisu standardni u reprezentaciji”, te da mu je zato savjest čista !?!

Eh sad, pošto su neki veslo zaboravili na čamcu, pa ga nisu mogli cuclati bar za kratko – evo ja npr, nemam veslo još od kako sam uspio sići s kruške a da ne padnem s nje – smogli su malo mentalne snage da odu na web stranicu Germania Sportagentur menađerske agencije, kad tamo ima šta da se vidi: Zahirović, Vršajević, Anel Hadžić i Tino-Sven Sušić imaju istog menađera – Seada Sušića i Darka Smoljana, oni su jedina dva agenta agencije “Germania Sportagentur” !!! Ibričić i Medunjanin su bili njihovi klijenti ali više nisu.

Kada je došao na vlast, Safet Sušić je dobio veoma mlad tim koji je već bio uigran, i kojem je trebalo pridodavati nove mlade talente iz evropskih akademija i klubova. Na žalost, ne da se to nije desilo nego je tim polako stario a novi igrači koji su dobijali šansu su bili najgori mogući izbor. Dok smo prolazili kroz EP2012 ciklus, Safet je često posezao za igračima Dinama iz Zagreba, Šibenika, Hajduka, tu mislim na Mehmeda Alispahića, Zeca, pa i Ibričića, ali nikad nije ni pomislio da razgovara sa nadolazečim zvjezdama evropskog i hrvatskog fudbala Lovrenom, a malo kasnije Mateom Kovačićem, a potom Mate(j)om Delačem, Tinom Jedvajem i Alenom Halilovićem – prije će biti da ih nije ni prepoznao.
Kako je moguće da neko ko toliko pažnje obrača na jednu ligu i nekoliko klubova u njoj, nikako da potrefi one koji će biti kvalitetni fudbaleri. Umjesto Lovrena i Kovačića, on dovede Zeca i Alispahića, umjesto Halilovića on nam uvali Sušića, itd. Da ne bude zabune, jer mnogi ne znaju, Kovačić, Lovren, Jedvaj su svi porijeklom iz BiH, kao u ostalom pola igrača u svim hrvatskim selekcijama, a ovih dana smo izgubili još jednog, super-talentovanog osamnaestogodišnjaka Mirka Marića napadača Širokog Btijega, koji je igrao za BiH U-17 i U-19 a sad je dobio poziv U-21 selektora Hrvatske.
Isto pitanje o ovim momcima se može postaviti i selektorima naših mladih selekcija – iz hrvatskih klubova ima dosta igrača u svim našim repkama, neki su Hrvati a neki Bošnjaci, ali nikad nisu ovi koji su za klasu, dvije bolji od onih koje izaberu naši izbornici – kako, zašto !?!

Kada su Seferović, i braća Hajrović bili na fudbalskom raskršću, u reprezentativnom smislu, Safet Sušić im je preko novina poručio da za njih sasvim prirodno da izaberu Švicarsku jer su nastupali za mlade repke te zemlje, te da svakako za njih nema mjesta u njegovom timu. Isto je poručivao Haliloviću, i to u više navrata uz komentar da za njega nema mjesta ni u narednom ciklusu (EP2016) a kamoli za Brazil. Na isti način je komunicirao i sa Kolašincem, s tim da je njemu davao šansu da zaigra za A tim odmah, a samo je upornost nekog privatnog lica (čitaj Jusuf Bečirović) na poslijetku obezbjedila Kolašinca i braću Hajrović.
Ovih dana je preko novina, potpuno iznenada, poručio Haliloviću, Tankoviću i Gudelju da im želi sreču, ali da je on ipak mislio da će se oni odlučiti za BiH, jer, PAZI SAD OVO!, za svakog je igrača nastup na svjetskom prilika za afirmaciju !?! Valjda hoće da kaže kako bi ih on vodio u Brazil da su izabrali BiH ?!

Kad se oko Tankovića podigla prašina u našim domaćim medijima, Sušić je preko novina poručio momku da su mu “otvorena vrata”, te da je on jako interesantan jer je, PAZI SAD OVO!, “standardan prvotimac u solidnom klubu” !?!
Tanković je perspektivan igrač koji je tek dobio nekoliko minuta za prvi tim slabog Fulhama, ništa više – Sušić izgleda nije u toku ?!
Sanjin Prcić je standardan prvotimac u ništa manjem ili slabijem kluba od Fulhama, Sochaux u Francuskoj, ali je njemu preko novina poručio da za njega nema mjesta jer nije standardan i igra za loš klub !
Ali naš poraz se ogleda u činjenici da, šta god on mislio o jednom, drugom, trečem, naš selektor se Tankoviću obračao preko medija u BiH, dok je selektor Švedske reprezentacije nakon prvog teksta u švedskim novinama bio na Craven Cottage-u u razgovoru sa Muamerom. Tu su se dogovorili da mu Mujo javi u toku sedmice da li bi prihvatio poziv za prijateljski meč 5. Marta protiv Turske, te da ako mu se javi sa pozitivnim odgovorom ovaj će mu uputiti poziv za A tim !

Treba istači i ovo: Tanković je dobar, ali je Branimir Hrgota u ovom momentu bolji i zreliji, a što je važnije, potrebniji našoj repki jer je više napadač od Muamera, a mi nemamo nasljednika naših sadašnjih napadača. Dok je Tanković još nekako ušao u Sušićeve kalkulacije, makar po novinama, Hrgota mu nije ni na kraj pameti, a nije ni novinarima.
Međutim, nama je potreban i jedan i drugi, a nečemo vidjeti ni jednog ni drugog – ali njih dvojica su tema za čitav jedan članak, kao u ostalom svi naši momci u evropi koji još nisu prepoznati od starne Safeta Sušića.

Čitavu 2013 godinu Sušić je često spominjao i Dinu Arslanagića, i svaki put mu je preko novina poručio da na njega niti računa, niti da je on za repku – razlozi su bili, kao i obićno, nije standardan, prirodno je da se posveti Belgiji, tim i liga nisu dobri, itd. Danas čitam kako mu, naravno preko novina, poručuje da je imao papire već bi sakupio nekoliko nastupa za njegovu selekcijiu !?!?
Istovremeno, u Standardu de Liege igra i Deni Milošević, dečko koji je je debitovao za prvaka Belgije sa 17 godina, i koji je za razliku od njegovog bratića završio njihovu vrhunsku akademiju, kao i Arslanagić, a oba su, opet za razliku od njegovog bratića, uspjeli da izbore mjesto u prvom timu Standarda de Liege i zacementiraju mjesto u belgijskoj repki ! Tino-Sven je škartiran iz akademije, kluba i repke poprilično rano !

Kad se pojavila mogućnost da Veroljub Salatić zaigra za našu repku Sušić je izjavio: “Nemam neko mišljenje o tom igraču, odjednom se pojavio.” Jeste, odjednom, samo posljednjih 7-8 godina je među najboljim veznim igračima švicarskog prvenstva, a 2013 je proglašen i zvanično najboljim igračem ! Pored toga igra zadnjeg veznog, posjeduje superiornu tehniku, borben  i iskusan, vođa svog tima i kapiten, pa je Izet Hajrović izjavio kako nam takav zadnji vezni treba. Ustvari to su karakteristike koje je i sam Sušić priželjkivao, međutim, odgovor Sušića je bio: “Nisu igrači ti koji biraju.” Jeste, osima ako su Spahić i Džeko, oni mogu razgovarati i regrutovati igrače po sopstvenom nahođenju, i o tome govoriti u javnosti. Safet je baš neki dan pohvalio napore Džeke da dovede Tankovića u njegov tim – kako sad to !?!
Nakon ove izjave je poručio da ide pogledati Salatića jer je čuo od nekog (?) kako se radi o vrlo dobrom zadnjem veznom – nikad ga više nije spomenuo, pa ne znamo šta je bilo od svega.

Isto tako je zanimljivo da Safet Sušić, prilično naprasno i uz opravdanje zasnovano na potpuno pogrešnim informacijama o njegovom klupskom statusu, nudi Tankoviću mjesto u timu za Brazil. Da li bi onda i Deni Milošević mogao biti putnik za Brazil, a ako ne, zašto ?!
I ne samo Milošević – mnogo je zanimljiviji primjer Andreja Modića ! Modić je kao i Tanković i Milošević praktično junior u svom klubu, međutim zbog svojih kvaliteta, talenta i vrijednog rada Modić, kao i Tanković i Milošević, stoji na pragu prvog tima svog kluba – jedina razlika je to što Modić stoji na vratima AC Milan-a, a Tanković na pragu Fulham FC-a, dok Milošević konkuriše za prvi tim Standard de Liege. Pa po kojim onda kriterijima Safet Sušić, doduše preko novina, poručuje Tankoviću da bi išao u Brazil, a kladio bih se u posljednju paru, da o Modiću i Miloševiću nema blage veze !!!
Kako stvari stoje u ovom momentu Tanković je reprezentativac Švedske. Da je Sušić našao za shodno da ode po njega u London, kao njegov švedski kolega, danas bi možda mogli računati na Tankovića – MOŽDA.

Nije bezvrijedno napomenuti da nacionalizam, prenaglašeni i izvještačeni, a nekad i lažni patriotizam u kojem se dave naši komercijalni online sportski mediji, pune glave svojim čitaocima da se od ovih momaka treba očekivati totalna privrženost i ljubav prema Bosni, zemlji koji mnogi nikad nisu ni vidjeli (posjetili), odnosno potpuno iracionalan osječaj patriotizma, pa čak idu dotle da stvaraju atmosferu među svijetinom koja ne voli misliti svojom glavom, da nama samo takvi igrači i trebaju, da za one koji nemaju taj poriv nema mjesta.
U takvim medijima nečete čuti da je Tanković možda bez posebnog razloga smatran dobrim kandidatom za regrutovanje, odnosno da bude praktično preotet iz repke Švedske u posljednjem trnutku kao Hajrović od Švicarske. Da ne govorimo kakav utisak ostavljamo nakon takvih egzibicija, ne samo na ove vrlo ozbiljne države i njihove vrlo ozbiljne saveze, nego na UFEA-u i FIFA-u. Bez obzira što je sve po propisima, konstantni konflikti u posljednjem momentu sa močnim savezima ne mogu biti dočekani sa odobravanjem nigdje.
Ali za naše medije takve stvari su nevažne, za dežurne medijske patriote bilo je dovoljno i jedino važno što je Muamer poslao malu poruku izvinjenja na švedskom, vjerovatno upućenu svojim sugrađanima u Švedskoj a koji su porijeklom iz Bosne. Dakle ovaj mali gest i kurtozaja su u našim medijima pretvoreni u nesumnjive izraze patriotizma koji znači želju za predstavljanjem BiH, nešto što ta poruka očigledno nikad nije značila !

Međutim, ako su Muamer i njegova familija možda nekad i priželjikvali da Mujo obuče naš dres, to sigurno nije bio ovaj momenat kad je dečko konačno stekao afirmaciju – drugim riječima, malo kasno i mnogo neozbiljno i neprofesionalno, selektore i birokrate u savezu. Kasno ste se sjetili.
A da je Mujo kojim slučajem odabrao Bosnu umjesto Švedske, da li bi ikome u savezu i medijima palo na um, da li bi ikog bilo briga, kako bi se to odrazilo na život njegove porodice kojoj je domovina Švedska, a ne Bosna ?! Koga je bilo briga što familija Hajrović trpi uvrede i poniženja već mjesecima, i to samo zbog toga što se iz naše repke posegnulo za njima tako kasno.

Zato mislim da je Mujo izabrao onako kako je on mislio da treba i da je dobro za njega i njegovu porodicu, a da su se ljudi poput Malkočevića brinuli o Muji na vrijeme do ovog ne bi ni došlo.
Naš problem nije Mujo niti završava s Mujom – Sakib Malkočević, največa štetočina BiH fudbala posljednjih godina, a od kojeg praktično polazi svako selektiranje, već dvije godine ignoriše Denija Miloševića, Mirzu Halvadžića (brata mu Bekira), Alija Suljića, Mirzu Mustafića, Dinu Islamovića, Marca Brašnića, Osmana Hadžikića (pa i njegovog brata Nihada), a največi talenat našeg fudbala Mihael Modić (mlađi brat Andreja, reprezentativca BiH U-19, koji će se, to se iskreno nadam, uskoro nači na spisku Jagodića) je nakon više od godinu potpunog ignorisanja dobio poziv Branislava Nikolića, selektora U-17 Srbije – od bosanskog djeteta i fudbalera su napravili fudbalskog stranca !
(Samo neki od njih su se sad konačno našli na nekim spiskovima, ali večina nije.)
Zašto, kako, to je misterija, ili možda i nije, jednostavno se radi o javašluku, neznanju, nepismenosti, nepotizmu, kronizmu, i naprsto balkanskom mentalitetu.

Njegova savjest je čista, on koristi Bonux 3 u 1 deterdžent

Za kraj – Sušićev posao je kompleksan i komplikovan, a njegov možda i teži nego u slučaju drugih selektora. Međutim, postoji jedan dio posla koji je baš u Sušićevom slučaju daleko lakši nego u slučaju večine ostalih evropskih i svjetskih selektora –  to je ujedno i najvažniji dio posla, selektiranje – izbor igrača. U našem je slučaju tu situacija čista, liga ne može dati niti jednog reprezentativca, te ostaju samo djeca izbjeglica i emigranata, a njih nema mnogo, jedva za jednu pristojnu repku, a pošto su podjeljeni generacijski nema ih ni za jednu pristojnu ekipu !
Drugi dio je komunikacija sa svima njima, i komunikacija sa medijima i navijačima, te treči dio je sama igra.
Pošto je i ovaj treči dio posla prilično pojednostavljen malim izborom igrača, a ovi koji su tu igraju već 7-8 godina zajedno pa bi mogli igrati zatvorenih očiju i bez selektora, ostaje drugi kao najzahtjevniji.
Sušić je pokazao da mu idu loše i prvi i drugi dio posla, ako za treči kažemo da je djelimično dobro obavio – djelomično jer je podbacio u kvalifikacijama za EP 2012, a grupa za svjetsko je, da se ne lažemo, bila sve drugo osim teška ! Uz to, kao što rekoh, igrači su toliko zajedno da im više niko i ne treba govoriti kako da igraju.
Samo njegove izjave mogu da vam razotkriju sve slabosti Safeta Sušića kao selektora – čovjek nema intelektualni kapacitet za vođenje jednog kompleksnog i komplikovanog kolektiva na zadatku – ne samo da nije uspio povezati dvije izjave a da pri tom nisu u apsolutnoj suprotnosti jedna s drugom, nego nisu konzistentne s onim što bi nakon toga radio, odnosno uvijek bi radio nešto treče, potom govorio četvrto, i tako u nedogled.

Teško je brutalno kritikovati fudbalskog idola, ali ako će on i njegovi marifetluci, pa makar bili nehotićni, koštati sve ljubitelje fudbala i navijače repke vrhunskog fudbala našeg tima u budućnosti, onda to ne ostavlja nikakav izbor …

Advertisements

One thought on “Povratak na dno ?

  1. Pingback: Džaba smo se radovali, unaprijed | bh reprezentacija sutra ?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s