Znam ja nas, jebo ti nas !

Blog zmajevibih7 predstavlja sve ono što je loše u dijelu domaćih sportskih Interneet medijia, “mainstream”, privatnih, komercijalnih web stranica, među blogerima, i na socijalnim mrežama.
Blogeru koji je vlasnik tog bloga, a čiji identitet nije poznat i nema čak ni neki pseudonim, kao da nije jasno da je on samo običan bloger, baš kao i ja, ali da ima potpuno pravo da oslobodi svoju maštu, intelekt, pronicljivost, logiku, te da napadne moje stavove i argumente sa svim svojim raspoloživim argumentima. I šta on misli da radi ? Pa on sebe zamišlja kao da vodi CNN Sport ili ESPN portal, pa se naivno pokušava nadmudrivati, i iz ugla umišljnog Murdoch-a pokušava imitirati velike Internet magazine. Zanoseći se u toj fantaziji, on je veoma ozbiljan i sav zvaničan – to jest kad ne krade tekstove s mog bloga i ne pretvara anegdote i tračeve u navodne argumente.
Ali mu je najjači adut lični napad, ovaj put na mene (ovdje), kada apsolutno ničim izazvan, podlo konstruiše i smišlja svoju ličnu malu osvetu, opravdavajući je perfidnim podmetanjem u pompeznom naslovu i ničim više. Usput huška čitaoca na njaprizemnije reakcije.

Kada sam se odlučio na ovaj mali projekat bhft, odnosno kada sam počeo pisati bhr blog, jedan od prvih referala je bio sa web stranice zmajevibih7. Blogeru ovog bloga je trebala samo jedna posjeta mom blogu pa da sa njega ukrade (ovaj) članak, malo ga potkrati, i objavi na svom blogu (ovdje), naravno bez linka i/ili napomene odakle je skinuo post.
Stvari zatim polako postaju ozbiljne jer se neki komercijalni portali vrlo nesmotreno ponašaju i prenose neovlašteno moje postove sa njegovog bloga, s tim što ih je prije toga re-editovao zmajevibih7 bloger, pa se smisao izvlači iz konteksta, a čitaocu podmeće samo ono što odgovara ovom kradljivcu. Zbog toga se može pročitati i jedan otvoren poziv na linč upravo sa komercijalnog magazina Krajina.ba !!!

Međutim, nije samo ovo drsko, krajnje bezobrazno ponašanje, koje se vrlo rjetko sreče u online zajednici, pogotovo ne među blogerima, jedina zanimljiva stvar. Ispostaviće se da je naredni post, koji se bavi najgorim aspektom našeg društva i sporta, odnosno medijima ili još konkretnije nekim Internet portalima i njihovim latentnim nacionalizmom, zbog kojeg su u konačnici potpuno etnički preprogramirani i pristrasni, te u kojem se naš bloger itekako prepoznao, razlogom zbog kojeg će se ovaj “zmaj” obrušiti na bhft blog i mene kao vlasnika bloga.

Ovaj post, “Žutilo u ofanzivi“, će izazvati momentalni izljev patriotizma u mozak, što će se preliti u post koji se oslanja na bolesno nacionalističko tumačenje jednog djela teksta, koji se odnosi na jednog sad već bivšeg reprezentativaca. Međutim, pokušaj je suviše providan, odnosno sasvim je očigledno kako je on, igrač, samo izgovor, a post u cijelini pravi razlog. Doduše, kako sam naveo ranije, on ostatak tog posta nije prenio na svoju stranicu jer se  tamo nalazi ono što se ne uklapa u razloge za napad. Čovjek je, kako ćete vidjeti iz daljeg teksta, vrlo dobro uvježbao ovu taktiku dok u rijetkim trenutcima pokušava nešto i sam napisati na svom blogu.

Zamislite te drskosti, bloger koji je počeo posjetu vašem blogu krađom, vratio se s nacionalističkim lamentiranjem nad sadržajem slijedečeg – da li je možda tražio ima li kakav dobar članak za ukrasti, ne zna se !
Trebalo mu je samo 11 dana da iskonstruiše svoju paranoidnu verziju tumačenja tog posta, a za vjerovati je da će on nastaviti i nakon ovog mog odgovora.

Moja motivacija za pokretanje ovog bloga je kompleksna kao i situacija u našem fudbalu, odnosno društvu. Tako je samo jedan ali važan njen dio i nacionalizam (čitaj tribalizam), primitivizam, i izvještačeni patrotizam koji izaziva očiglednu etnički kalibriranu pristrasnost, u nekim našim medijima i u dijelu “navijačke” populacije, jer se ti najniži, najprimitivniji refleksi i instikti s lakočom prenose s medija na publiku.

Osim tri web stranice koje su vlasništvo Adema, Ismeta i Ljutog, + Bojan koji piše za komercijalni web sajt, večina drugih ima upitan odnosa prema etičkom kodu, i slabšan moralni kompas.
A da se malo pogledamo u ogledalo, i počnemo samokritički gledati na gadosti koje dolaze od nas samih i iz vlastitog okruženja ? Zato ne sumnjam ni sekunde da je vrijedna pažnje i najoštrije kritike svaka i najmanja prisutnost nacionalizma ili nacionalne i etničke pristrasnosti, kojoj ovaj bloger-zmaj itekako doprinosi.

Evo i kako!

Skoro čitavu 2013 gušio nas je smrad koji se širio dok su trajali napadi na Bobana Lazića, koji su se zatim prenijeli na Veroljuba Salatića, a nebulozne i sumanute škrabotine sa “mainstream” portala Sport.ba, je kao kakvu infekciju širio i bloger sa zmajevibih7  bloga.
Lazića se pljuvalo na osnovu izmišljotine jednog opskurnog beogradskog tabloida, po kojoj je izjavio da neče u bh. repku jer tamo nema “njegovog naroda”, što je mali sam demantirao na svom Facebook-u kada je rekao doslovno “to su neki Srbi izmislili, brate“. O ovom demantiju je rijetko ko pisao, ali je mnogo važnije da niko od ovih koji su ga pljuvali nije, nego su naprotiv nastavili ponavljati istu laž iz srpskog tabloida.
Za Salatića se tvrdi kako je izjavljivao da želi igrati za RS, izjava koju ne mogu da pronađem nigdje, tako da je i to samo još jesna nepotvrđena glasina. Može biti da je tačna, a može biti da nije, ali ako nam friško iskustvo s Lazićem nešto govori, onda će prije biti laž.
Međutim, šta i da jeste izjavio to što mu se stavlja na teret, k’o da je izjavio ne-znam-ti-šta. Pa šta ako je izjavio nešto slično, i šta ako nosi majcu sa srpskim grbom – kakve to veze ima s bilo čime !? Ako je na koncu čovjek izjavio da želi svim srcem igrati za Bosnu i da bi bio ponosan, šta je tu onda sporno ! Pogotovo ako znamo da mu niko i nikad prije nije ponudio da igra za BiH, čak mu se nikad nisu ni novinari obratili.

Ali, onda je prije samo nekoliko sedmica, ničim izazvan, ovaj patriota napadima na Lazića i Salatića, pridodao i Marka Marina. (Otkud mu Marin nakon svih ovi godina, pitaće se pitac vrli.) Da nema nikakve sumnje da je naš junak-bloger želio doljevati ulje na nacionalističku vatru koju je rasplamsavao za neki svoj račun, jasno je iz činjenice da opisuje ružan incident koji se daleke 2010-e desio između Marina i Spahića na prijateljskoj tekmi Njemačka BiH. I kao da to nije dovoljno, cijeli njegov post je nekakva njegova sumanuta, potpuno iracionalna interpretacija ovog nemilog i nepotrebnog incidenta !
Piše čovjek (ovdje) kako je prije tekme “(…) Marin pričao “gluposti” kao da bi on igrao za BiH samo da je pozvan (…)“, a zatim nas bloger, pošto on valjda čita misli i sve zna, uvjerava kako MI ustvari “(…) svi znamo da on nije želio igrati za BiH (…)“, pa zatim tvrdi da se baš ova cijela stvar prenijela na teren, a završila je ponosnim i patriotskim šamaranjem, odnosno, kako nam objašnjava bloger, Marin se tako ustvari sprdao sa Bosnom(…) pa je kapiten naših Zmajeva morao dijeliti vaspite i ošamario je Marka Marina (…)“.
Ovaj post je primjer kako um djeteta zarobljen u tjelu odraslog čovjeka zamišlja ispoljavanje ljubavi prema domovini – šamaranjem mrskog Srbiina iz Bosanske Gradiške – uz fantaziju kojom se izmišlja cijela pozadina i ambijent događaja !
(Kao djete koje bi želi da svi MI oko njega znamo ono što ono zna, a ako ne znamo ono će nam tu utuviti u glavu histerijom – sumnjam da će mnogo ljudi dozvoliti da im ono ispire mozak !)
Da ti pamet stane.

OK, znam i ja, nismo neka civilizacija ni nuklearna sila, a ni šljive nam nisu nešto rodile ove godine, al’ nismo ovo mi, valjda !? Zar da se na ovaj način opisuje jedan incident između dva fudbalera – Marina, Njemca bosanskog srpskog porijekla, i Spahića kapitena bosanske repke ?! Zar se tako treba gledati na jedan nesportski gest našeg kapitena, i zar on na onom travnjaku pred hiljadama Švaba, i svih drugih koji su gledali utakmicu preko TV-a, ustvari nije trebao postupiti kapitenski i sportski, jerbo nas ionako smatrju za divljake iz vukojebine ! Umjesto toga dijete-bloger se naslađuje i pravi od (ne)sportskog incidenta neki svoj mali etnički rat !

Ali čak i ovakve osobe neče uzeti za zlo kad, recimo, Džeko svoje kolege-saigrače zove “brate” bez obzira koliko su oni veliki Srbi, kad s njima slavi srpske slave pod srpskim zastavama i ikonama, kad se slušaju Ceca. Brena i ostali.
Smeta mu to što se na bhft blogu pokušava dati malo prostora za igrače koji su zapostavljeni u medijima, i to baš zato što se radi o Srbima i Hrvatima, što se ta činjenica naglašava, i što se sa odobravanjem gleda na njihov interes za zemlju koja je i njihova, pogotovo ako se radi o vrijednim i poštenim ljudima i kvalitetnim fudbalerima.
Zašto bi mogli Bošnjački fudbaleri birati tuđe nacije, a da ne može i Salatić, ili bilo koji drugi Srbin i Hrvat; ako može Bošnjak Hajrović izjavljivati ljubav Švicarskoj i otiči jednom nogom odigrati za njih pa se vratiti, ako može Tanković uraditi isto ali ostati u Švedskoj, ako može Halilović biti veči Hrvat od Pape, ako može Prcić da se javno odrekne repke i saveza, ko to ima obraza osporavati Salatiću, pa ga još osuđivati. Da ne spominjemo sve ostale primjere, poput Misketa, Hrgovića, Milenkovića, itd, itd ….
Elvir Rahimić je ustvari najmanje važan u mom postu o kojem je riječ, a da li je uopšte u pitanju vrijeđanje, pa još sramotno, prosudite sam jer od kradljivca postova, osim sugestivnog naslova, nečete čuti nikakvo suvislo obrazloženje !
Poenta je bila da se baci pogled na činjenicu kako ima i onih koji o različitim igračima pišu različito, i kako je razlog da se različito piše kod nekih nacionalno motivisan – i upravo se blog zmajevibih7 i bloger-vlasnik u tome prepoznaju.
Dakle, “sramotno je vrijeđanje” kada se kaže istina o Elviru Rahimiću, odnosno kada se sjetimo da je Elvir odbijao čuti za repku punih 6 godina, ili sad kad je se Sanjin Prcić javno odrekne, ali je vrli patriotizam kad brutalno lažeš i širiš izmišljotine na svom blogu o Laziću, Marinu i vrlo vjerovatno Salatiću !?!?
Ma iz koje si ti rupe izmilio, jarane ?!

Elem, tako je za blogera zmajevibih7 jedan moj članak vrijedan plijen, dok je drugi budalasto umovanje. Samo u svijetu bezumlja umovanje može biti budalasto, ili se na njega gledati sa podozrenjem i  strahom.
Moje umovanje, moji utisci, su tu da se čitaju ko želi, da o njima raspravlja ko želi, moje tvrdnje mogu biti pogrešne, moje informacije netačne ili nepotpune, postovi loši, ali su moji a nisu ni ukradeni ni posuđeni.

Na koncu pretpostavljam da je prvu iskru za ovaj napad ustvari izazvala moja vrlo pristojna molba da se u buduće oni koji “posuđuju” tekstove ponašaju u skladu sa Internet bontonom te postave i link prema stranici s koje su ih uzeli. Ova molba koju sam postavio na svoj blog nakon što se moj članak magićno pojavio na njegovom, a sa njegovog se proširio i na neke komercijalne portale, prije svih BH-News i Krajina.ba, je možda i bila razlog da se kradljivac osjeti uvrijeđenim i posramljenim, pa je uslijedio ovaj još jedan napad.
Sve u svemu, NEVJEROVATNO !

A ne bi me začudilo da patriota i “zmaj” do svojih zaključaka dolazi uz zvuke CECE Ražnjatović, Fahrete Jahić, ili Mirkovićeve  – kakav lik 🙂

Addendum

Džaba, kad čovjek ne razumje da je največi patriotizam u Bosni kada navijača Republike Srpske i/ili Srbije, odnosno Hrvatske, uspijete navesti da počne navijati za Bosnu, kada igrača koji sanja da zaigra za Hrvatsku, Srbiju ili Republiku Srpsku uspijete ubjediti da poželi samo dres Bosne – to je bosanski patriotizam, a nije patriotizam kada u takvim slučajevima pošaljete poruku prezira, osude i mržnje, kada tim ljudima jebete sve po spisku, uz fantastične priče isfantazirane kako bi se ojačali invalidni argumenti !
Džaba je objašnjavati da je Bosna i Hercegovina multi-nacionalna, multi-religijska, i uopšte multi-kulti zemlja, pa da i patriotizam u njoj takvoj mora imati specifićan ton i  boju inkluzije a ne ekskluzije, intedracije a ne segregacije !
Džaba je objašnjavati da su svi ponosni na svoje simbole, da su im sveti, da se krste ili uče kad izlaze na teren, a da to znači prihvatanje a ne odbacivanje i porugu –  te da je bosanski kad ih se uspije ubjediti da mogu svi biti sve to, ali i igrati ili na neki drugi nači doprinositi svojoj zemlji. Nije bosanski kad na svoj blog okačiš sliku fudbalera koji na majci ima obićan srpski grb, a time želiš sugerisati kako ga treba prezirati i osuđivati, i to bez obzira što je on jasno i glasno rekao da svim srcem želi igrati za Bosnu i da bi zbog tog bio ponosan !
(Da i ne govorimo da imaju pravo da kao sportisti nastupaju pod zastavom zemlje u kojoj žive ili su rođeni.)
Đaba je imati posla i s onim ljudima koji kreiraju kult ličnosti oko svakog koga vide na TV-u ili Internetu, a naši fudbaleri su pravi materijal za masovnu hipnozu poklonika kulta ličnosti – od Sušića preko Rahimića do Džeke – ko se usudi o njima reči nešto što se drugom ne sviđa, njemu negine linč.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s