Arslanagić – naša posla

Već sam nekoliko puta ponovio da je potpuno odsustvo objektivnost glavna karakteristika našeg Internet “novinarstva” koje prati fudbal i bh. repku. Pristrasnost, selektivno obračanje pažnje na igrače, između ostalog, glavne su osobine mnogih priučenih “novinara” i kritičara sa domaćih Internet magazina, i svi oni imaju različita mišljenja o mogućim promjenama igračkog kadra i potencijalnim kandidatima, ali im je zajedničko to da svi misle kako su “spinovanje”, insinuacije, izmišljanje pojedinosti ili čitavih priča, petljanje ličnih emocija i ideolških i političkih stavova, između ostalog, normalan način pisanja članaka za svoje Internet magazine.

Jednostavno, svaku informaciju morate uzeti sa rezervom – sreča pa nikad ne bi mogli pisati za ozbiljne medije, recimo o političkim pitanjima u zemlji i svijetu…

Pojavljuju se tekstovi u kojim se procjenjuju naši reprezentativci, od veterana do budućih. Neki golobradi mladići su već “strašna pojačanja” iako su tek okusili profesionalni fudbal, drugi podjednako dobri i perspektivni opet nisu.
Ili kao, na primjer, u slučaju Semira Štilića, iza kojeg je dobrih 4-5 godina međunarodnog iskustva i lutanja po nižerazrednim ligama istočne Evrope, da bi se na kraju pokazalo kako je poljska liga definitivno Štilićev “plafon”, a klub Visla vrhunac prosječne istočno-evropske karijere – ipak se našao neko ko ga opisuje na Internetu naslovom “Ako je iko zaslužio poziv u reprezenntaciju BiH, onda je to ovaj igrać” (Štilić).

Trenutno je najapsurdnija trakavica oko Dine Arslanagića.
Na ovom blogu ste mogli pročitati nekoliko tekstova o Arslanagiću, njegovom vrhunskom talentu i sjajnoj perspektivi, a u nekim ste mogli saznati neke informacije prije nego su ih objavljivale druge domaće Internet stranice. Prije svega sam pisao da ga ne smijemo izgubiti, zbog javašluka, ljenosti i nesposobnosti, a ako Dino ne bi želio igrati za BiH to bi onda bilo nešto posve drugo.

Ovih dana pojavljuju se naslovi kako u jesen repka dobija “strašno pojačanje”. Zatim se pojavio članak o tome kako je Tino Sušić nakon mundijala otišao u Belgiju i tamo se družio sa Dinom u namjeri da ga ubjedi da igra za BiH, te kako mu je to pošlo za rukom, i konaćno danas se piše kako je Sušić odlučio da ode u Belgiju i privoli Dinu da igra za repku .
Nevjerovatno, svaki slijedeći tekst je negirao onaj prethodni !
I još nešto – ovaj članak o “lobiranju” Tine Sušića kod Arslanagića, stvarno kao da je napisan sa namjerom da dodatno opravda selektorov nepotizam i pozivanje Tine u repku, pogotovo jer je Reprezentacija.ba, koja je prva objavila ovaj tekst, u to vrijeme ovakvim i sličnim člancima otvoreno podržavala Šušića i njegov re-izbor za selektora.

Ako se znalo da repka dobija “strašno pojačanje” u jesen, odnosno da je Dino donio odluku, zašto je onda Tino Sušić morao ići u Belgiju da ga nagovara da igra za BiH, a ako je Tini pošlo za rukom da ga nagovori, kako sad to da i Safet Sušić mora ići u Belgiju da ga pridobije za repku ?!?

Ali tako je to sa mahalskim preseravanjem: rekla-kazala, pretjerivanje, izmišljanje, pristrasnost, isticanje ponosa preko svake mjere, a sve umotano u izvještačeni patriotizam koji služi za dodvoravanje čitaocima – ublehe, ublehe, ublehe…

Izmišljanje

Još od prolječa se piše kako, navodno, Dino Arslanagić samo čeka papire, kao da je već predao zahtjeve relevantnim kancelarijama, a kad zaigra na jesen biće to “strašno pojačanje”.

Prvo, čak i da želi da promjeni sportsko državljanstvo, čak i da može zaigrati već u jesen, Dino Arslanagić nije, odnosno neče biti “strašno pojačanje”, ispravnije ne može biti odmah – defanzivci, štoperi i bekovi su kao i golmani, što su iskusniji to su bolji – on je kao dvadestogodišnji odbrambeni igrač, štoper, zaista “strašan talenat” i “strašna perspektiva”.
Bar je u toj procjeni Safet Sušić potpuno u pravu !
Pored toga su mu izmislili glavne karakteristike a to su, eto, tehnika i pas igra, što je potpuni bullshit !
Dino je visok, viši je i od Edina Džeke, i dobar je u zraku i markiranju, a vrlo je inteligentan u čitanju protivničkog napada, itd. Kakva tehnika i pas igra, kakvi bakrači – nevjerovatno !
Zatim, Dino je bio suviše mlad i neiskusan čak i po standardima svog kluba Standarda, a to je bilo jasno kada su proljetos ovi započeli završno doigravanje u belgijskom šampionatu – liga za prvaka – u kojoj Dino nije odigrao ni jednu minutu !
Njegova pozicija i uloga u timu, odnosno defanzivi je takva da zahtjeva veče iskustvo da bi neko mogao tvrditi kako je igrač poput njega “strašno pojačanje”. Ne postaje se preko noći “strašan” ili “vrhunski” štoperi.
Uostalom ni belgijska repka, odnosno njihov selektor, se nisu baš zanimali za prebacivanje Arslanagića iz U-20 u A selekciju, pa i to je valjda neko mjerilo i za nas.
Dakle, prvo dokumenti i stavljanje na spisak uz poziv na okupljanje, jer Dinu Arslanagića ne smijemo izgubiti nipošto, ali onda treba pojesti još pure da bi se igralo od prve minute u prvom timu repke, pored Spahića, Šunjića, Bičakčića, Vranješa, Kolašinca.

Drugo, i mnogo važnije za nas u ovom momentu, je da niko ne može tvrditi da zna da li porodica Arslanagić, a prije svih njegov otac Orhan, nakon slučaja “Bruka iz Inzbruka”, želi Dinu gledati u Sušićevom timu.
Naime, Dinin otac je došao u Inzbruk na poziv saveza (ali ne i Sušića !), a iz kojeg je otišao poprilično nezadovoljan (i ljut na selektora). Orhan Arslanagić je poziv od strane saveza shavtio kao Sušićev poziv da se razgovara o vrlo hitnoj i jasno utvrđenoj temi, a ispostavilo se ništa od toga,  apsolutno ništa. Još mu je postalo jasno da ga Safet Sušić nije ni tražio ni pozvao.
Nakon toga se više ništa nije dešavalo, a Dino je i dalje iz porodice dobijao oba poticaja – da igra za BiH, odnosno da igra za Belgiju, zemlju porodice svoje majke.

Dakle, uz razočaranog i ljutitog oca, te porodicu koja je podjeljena na bosanskohercegovački i belgijski navijački tabor, čisto sumnjam da iko sa sarajevskih sportskih Internet stranica može napisati da zna dokle je Dino stigao sa promjenom svog mišljenja, a kamoli dokumenata !

Čemu onda petljavine, pretjerivanje, izmišljanje ?!?

Neprofesionalno, nestručno, nemoralno, neetično izvještavanje domaćih Internet-spinera, na žalost, svima otežava saznavanje pravih činjenica.

Advertisements

One thought on “Arslanagić – naša posla

  1. Pingback: Semir Štilić nije pojačanje za “A” selekciju BiH | bh reprezentacija sutra ?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s