Tino-Sven Sušić

Malo koji Sušićev potez je bio toliko toksičan za repku kao pozivanje talentovanog T-S Sušića, sina njegovog brata Seada, inače menađera “Germania Sportagentur” menađerske firme. Bio je to potez kojim se selektor kompromitovao kod igrača, medija i javnosti – u društvu koje, između ostalog, davi nepotizam i kronizam, običnom čovjeku se diže kosa na glavi na samo spominjanje “štele” – ali kojim je potpuno ne promišljeno najviše opteretio samog igrača, koji će za sobom vuči stigmu nepotizma, bez obzira što je dokazao da ima kvalitet i perspektivu za igranje u repki.

Ni kriv, ni dužan

Ljudi uglavnom nisu znali da artikulišu svoje razloge za negodovanje zbog poziva za T-S Sušiću u repku  od strane amidže (strica). Zato se to pretvorilo u kakofoniju generalnog negodovanja.
T-S je u svakoj tekmi, pa čak i onoj protiv Egipta bio vrlo dobar, osim možda protiv Nigerije, što i nije njegova krivica nego Safetova. Ne shvatljivo, Safet Sušić ga je cijelo vrijeme “prodavao” kao zadnjeg veznog, a on to NIJE.
U sada legendarnoj potrazi za zadnjim veznim, Safet Sušić je umjesto jednog klijenta bratove agencije “Germania Sportagentur”, dakle zadnjeg veznog po imenu Adnan Zahirović, koji je za svoje klubove prije prelaska u Bohum, u kojem i danas igra epizodnu ulogu, odigrao svega 12 utakmica u dvije i po godine, odlučio da nam “podvali” drugog klijenta iste agencije, centralnog veznog Anela Hadžića, a uz njega i ofanzivnog veznog T-S Sušića, i to obojicu kao zadnje vezne.
Pri tom je zanemario neke od igrača koji su učestvovali u kvalifikacijama, te dva kandidata kojima je to prirodna pozicija, i koji su daleko kvalitetniji, Nemanja Gudelj i Veroljub Salatić. Salatić još uvijek može zaigrati za nas, a ne vidim i zašto ne bi, a upravo je u to vrijeme dobio dva priznanja, za najboljeg veznog i za najboljeg igrača Švicarskog prvenstva.
Da ne govorimo da je bilo vremena da se pozove i Mario Vrančić.

Elem, umjesto njih Pape je pozvao T-S Sušića i Anela Hadžića. Pošto samo Anel Hadžić može igrati kao zadnji vezni, ali je  kvalitetom poprilično daleko ispod potrebnih reprezentativnih standarda (plus, i sam je Safet Sušić, kontradiktoran po običaju, više nego jednom izrazio negodovanje zbog Anelova (ne)kvaliteta i pozivanja !?!?), izgledalo je kao da njega poziva samo zato da zamagli razloge za pozivanje svog bratića, koji je sve samo nije zadnji vezni. Takvih igrača smo i bez njega imali više nego dovoljno.

Ali problem je svoju najštetniju manifestaciju imao u svlačionici.

U članku pod naslovom “Pismo iz Hercegovine: Zašto se ne trebamo nadati Vahidu Halilhodžiću?”, objavljenom 04.jula na web stranici “Klix.ba”, autor Enes Ratkušić, jasno da ne može jasnije, elaborira o “slučaj amidžić”, te demaskira problem u našoj repki, i označava krivca.
Ukratko, Safet Sušić je manje ili više izazvao sve probleme, koji su na kraju i prouzročili neuspjeh u Brazilu.
“Njemu se nepotizam naprosto nije smio dogoditi. Šta je u njegovom slučaju bilo presudno, rodbinska insistiranja ili emocije, uopće nije bitno, ali van svake sumnje je da je neuspjeh naše selekcije na Svjetskom prvenstvu u najvećoj mjeri generirao selektorov potez da u reprezentaciju pozove bratića.
Tako nešto se Papetu nije smjelo dogoditi, osim u jednom slučaju – da je poziv uslijedio pod pritiskom navijača i sportske javnosti. Igračka vrijednost Svena Sušića u ovom slučaju uopće nije bitna. Činjenica, međutim, da je jedan broj igrača, koji su iznijeli teret kvalifikacija, zbog novopridošlog ostao u autu, bio je početak generiranja problema koji su nažalost kulminirali kad nam je to najmanje trebalo.
Njegov potez da u reprezentaciju pozove bratića dao je krila glavnim zvijezdama okupljenih oko prehvaljivanog Edina Džeke, da se i sami nađu u selektorskoj ulozi, ultimativno tražeći da se među putnike u Brazil ukrca i njihova raja. Selektor je, naravno, u nedostatku valjane argumentacije sa takvim prijedlozima mogao samo složiti, gubeći mukotrpno stečeni autoritet.”

Nekome je to bilo previše komplikovano, a neko nije ni želio da raspetljava ovo toksično klupko, a neko opet nije ni primjetio – kako god činilo se da je baš to i bio cilj. Na kraju se sve obrušilo na T-S Sušića, što nije bilo fer prema igraču.
T-S Sušić je pokazao kvalitet i motivaciju kada igra u repki, i nema sumnje da tu ima još dosta prostora za napredak, a vidjeti ćemo hoće li ga biti i koliko.
U utakmici protiv Irana je bio briljantan, i iskreno se nadam da će i on uskoro u neku jaču ligu, kako bi nastavio da se razvija.
U postu nakon utakmice protiv Egipta, T-S Sušića sam ocjenio simbolično ocjenama 10 i 0 – deset zbog činjenice da je odigrao odlično, odnosno 0 zbog svega što se s njegovim priključenjem timu, ali ne i njegovom krivicom, uvuklo u svlačionicu i među igrače (a i zato što nije zadnji vezni, niti je tu poziciju igrao i pored činjeniice da nam ga je selektor tako predstavljao mjesecima). Hadžić je u tom postu dobio od mene 0, simbolično…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s