Povratak u budućnost II: Od Koševa do Haife

Danas, 18. Nov.

Čitam danas reakcije, i jedan naslov mi privuće pažnju, članak na “SportSport.ba” portalu, autora F. Zametice, “Pape nije jedini krivac za sunovrat Zmajeva”, sa nadnaslovom “Krivi su svi, od saveza do igrača”.
Kao da autor možda smatra da je Sušić obavio dobar posao, kao da mu je žao što je morao biti bukvalno otjeran, ili misli kako treba biti kurtoazan i politički korektan, ili se naprosto nije mogao oteti tradicionalnom lokalnom malograđanskom podilaženju.
Ipak je malo izvjesnije da se upecao na izjavu Begovića da su “svi” krivi, a da su se igrači predali. Na to se autor nadovezuje pa ih uz selektora i savez optužuje i za cjelokupan sunovrat – kao da su igra i poraz u Izraelu sve što čini taj sunovrat.
Šta je sa porazom od SAD-a, Slovačke, Egipta, Nigerije, Kipra, uz očajne igre prvo u pobjedi u Slovačkoj, pobjedi za koju se možemo zahvaliti od Sušića odbačenom Hajroviću, zatim u Litvaniji, koja nas je zamalo mogla koštati SP-a, zatim očaja protiv Lihtenštajna u Tuzli, očaja i na sreču izvučenog boda protiv Velsa u Velsu i Belgije u Zenici.
Jesu li u svim tim utakmicama igrači odbili da “ostave srce na terenu” ?

Kako kod nas ništa ne ide bez uobičajenih stereotipa “hrabro srce”, “sveti grb”, “sveti dres”, “patriotizma”, “ministar odbrane”, “tenk”, “proljevanja znoja, ako treba i krvi”, itsl., u tom duhu pita autor šta je bilo: “šta se desilo sa onim momcima koji su se bespoštedno borili za dres reprezentacije? Gdje je nestalo hrabro srce?” – stvarno !?
Možda bi, ipak, bolje bilo preformulisati pitanje u gdje su sva “hrabra srca” koja je selektor uporno odbijao da pozove, a ona sad igraju za druge zemlje !?
Ili, da li bi to originalno autorovo pitanje, možda, trebalo ipak postaviti upravo Sušiću, ili, recimo, možda Anelu Hadžiću, koji je u repku ušao na mala vrata, a zbog čega se morao suočavati sa napadima i prezirom medija i navijača, a kojeg je, onda, Safet Sušić koristio jedva nekoliko puta, a u posljednja četiri meča u četri potpuno različite uloge, i to prvi put na zadnjem veznom, pa dva put na štoperu, i na kraju u Izraelu na lijevom beku !?!
A to je ujedno moje pitanje autoru teksta, F. Zametici – zaista, kome bi onda bilo ispravno i fer postaviti pitanje pristupa igri, iskorištenom i praktično “zavaljenom” Anelu Hadžiću, koji je još jučer ušao u selekciju a danas morao odigravati 4 različite uloge, koje su mu strane i u njegovom klubu, ili Safetu Sušiću, čovjeku koji ga je bez razmišljanja o tome može li igrač to sve odraditi i fizički i psihički, poslao na teren ?!
Da ne bude zabune, Anel mi služi samo kao primjer – ovo vrijedi za sve igrače koje je selektor poslao na teren u Haifi, ne samo za Hadžića.

Na žalost, kako se može čitati po bh. portalima i novinama, mnogi autori tekstova, poput Zametice, ako su u stanju napisati besmislice poput one iz pomenutog članka na “SportSport.ba”, misle, izgleda, isto što i on.
Kao da ti igrači nisu od krvi i mesa, kao da se radi o robotima-patriotima, pa im samo natakneš bh. grb i naviješ ih pa pustiš da “oru”. Kao da ne mogu biti žrtve psihološkog pada, lošeg raspoloženja, i totalne depresije, pogotovo kad imaju selektora koji u svoj štab, između ostalih, nije želio uključiti psihologa, a on sam niti zna niti ima psihološku pripremu tekme, ako ima ikakvu.
Ljudima nije bilo lako sjesti pred TV i gledati tekmu, znajuči šta se sve dešava, a kamo li izaći i igrati, i još pri tom se pitati da li su tvoja dodjeljena uloga i igračke kvalitete uopšte kompatibilne, da li si sposoban odgovoriti na zamisli selektora, kojem nevjeruju ni najodaniji, i to u najvažnijoj tekmi kvalifikacija u kojoj te čeka sizifovski posao od 90 minuta !
Zametica još misli da su trebali da se izvinjavaju navijačima zato što nisu “ostavili srce na terenu”, ne shvatajući da bi oni možda i ostavili srce da im šef na okupljanje nije došao prazne glave, jer je ostavio mozak negdje u Parizu prije polaska.
Naravno, pri tom je, kao i svaki blećak, očito opčinjen Begovićevom pojavom i izjavom, pa je požurio da ga izdvoji od drugih igrača kao “pravog” sina BiH (valjda je zaboravio na vrijeme kad je Asmir imao dileme o napuštanju repke Kanade !?).

I na kraju, ustalom, šta je Safet Sušić mislio, da je vrijeme stalo samo za njega. Da će Miske, Spahić, Džeko, Ibišević, Pjanić i Begović ostati “zaleđeni” u svojim najproduktivnijim fudbalskim godinama i decenijama !?
Da neče izgubiti osječaj za loptu, izgubiti formu, da neče ostariti, i da će igrati vrhunski fudbal do u beskonaćnost ?
Da ih, tek tako, može izrabljivati vječno, a da će oni iznositi sav teret njegove nekompetentnosti iz kvalifikacija u kvalifikacinje u kvalifikacije !?

Bitno je to da je Safet Sušić imao 5 godina da za svaku liniju i poziciju u timu pronađe i angažuje bar jednog mlaadog i talentovanog fudbalera, što iz zemlje što iz inostranstva, bez obzira da li je igrač rodom ili samo porijeklom iz BiH. Što je najvažnije Elvedin Begić, ako već nije cijeli savez, je bio entuzijastičan u namjeri da pomogne u nagovaranju velikih talenata da pređu u naše redove, ponekad iz mnogo jačih reprezentacija, gdje je perspektiva i za klupsku profesionalnu karijeru mnogo svijetlija..
Pa šta je radio Sušić ? Ništa, dolazio je na okupljanja, slao pozive i nakon odrađenih nekoliko dana nestajao u svijetlima Pariza.
Ma odjebaus !


Jučer, 17. Nov. (za vrijeme sjednice IO N/FS BiH)

Kad je Sušić odlučio da tim, koji je do te noći bio besprijekoran u kvalifikacijama za FIFA SP 2014, jedan od najubojitijih i najuspješnijih u Evropi, malo modificira i na njega stavi svoj pečat, pa time pokaže kako on može bolje i od svog prethodnika, Miroslava Ćire Blaževića, koji je defakto stvorio i tim i igru, reprezentacija BiH je izgubila od slabije ekipe SAD-a rezultatom 3:4.

Sušić, najbolji Klinsmanov “igrač” na Koševu

Medji i navijači su za tu groznu noć našli krivca u jednom od dvojice nebošnjaka u repki, Toniju Šunjiću, za kojeg su mislili da je još jedan u nizu nebošnjaka koji u reprezentaciju bivaju pozvani samo da se kaže da ima igrača i iz druga dva najbrojnija naroda u BiH.
Ne samo da nisu bili u pravu, jer je te noći, s obzirom da mu je to bio debi za A selekciju, Šunjić odigrao iznenađujuće solidno, nego nisu mogli da vide da ima potencijal koji mu danas svi glasno priznaju.
Da ironija bude potpuna pobrinuli su se ti isti mediji i navijači koji ne samo da nisu vidjeli da su krivci na terenu te noći, takođe debitanti, bili Ermin Bičakčić i Ervin Zukanović, koji su bili direktni krivci za tri gola (jedan je skrivio Begović), nego su još dobrano nahvalili upravo ovu dvojicu, Bičakčića i Zukanovića, dok su Šunjića razvlačili svi redom.
Međutim, pravi krivac za očajnu igru i poraz te noći se skrio iza ovih nebuloznih kritika i komentara o nastupima Šunjića, Bičakčića i Zukanovića, i prošao samo sa ogribotinom – to je bio, naravno, Safet Sušić !

Te je noći Sušić odlučio eksperimentisati sa postavom, postavkom igre, taktikom, te je doživio poraz, a primio četiri gola. Pri tom je u svlačionici, na poluvremenu kod rezultata 2:0 za nas, došlo do konflikta o kojem javnost dugo nije ništa znala. Ni danas niko nije objasnio šta se tačno dešavalo u svlačionici, jedino su posljedice bile očigledne – 4 komada u našoj mreži !
Taj se poraz i od javnosti dobro sakriven incident u svlačionci su se odrazili i na atmosferu uoči tekme protiv Slovačke, ali je još kobnija bila implementacija nekih ideja, koje su plod tekme na Koševu. Repka je protiv Slovaka svih 90 minuta bila potpuno nemočna, i na kraju poražena. Zamalo nas je taj poraz koštao plasmana na SP.
Čim je u slijedečoj tekmi sve vračeno na staro, uigranu formaciju sa standardnom postavom, sve je opet bilo, koliko-tolkio, uredu – daleko od toga da će ikad išta nakon toga više biti isto.

Čudo protiv Nigerije

Na žalost, ove Sušićeve “bravure” će postajati sve učestalije, pa će shodno tome igra i rezultati bivati sve slabiji, a sve će kulminirati diletantskom postavkom igre protiv Nigerije u Brazilu, kada su pobjednički tim, pobjednička formacija i pobjednička igra bili zanemareni u korist Sušićeve spodobe.
Ono što su igrali naši momci te kobne noći u Brazilu nema fudbalsko objašnjenje, nema nikakvo objašnjenje !

Ali je to sve zaboravljeno Pirovom pobjedom nad slabim Iranom, koju je selektor i večina medija proslavio kao da smo prošli grupu.
Iako je nakon Nigerije bilo gotovo izvjesno da će Sušić odstupiti po povratku u BiH, što je bilo i realno s obzirom da nije uspio proči jednu od lakših grupa sa močnom selekcijom, kakva je BiH u tom momentu još uvijek bila, ova beznačajna pobjeda nad Iranom mu je dala razlog da se predomisli.

U tom momentu naša reprezentacija nije imala tolko problema sa igrom i rezultatima još od vremena posljednjeg, trečeg mandata Bake Sliškovića, a na moj užas, sve je nagovještavalo deja vu kao treči (dok ovo pišem nadam se i posljednji) mandat Safeta Sušića.

Deja Vu

Nakon SP-a savez mu je produžio ugovor, iako je bilo dosta neizvjesno jer mu je konkurent bio i jedan veliki fudbalski stručnjak – Dušan Bajević.
Nije pomoglo ni prebogato iskustvo iz prethodnih 20-ak godina u povlačenju pogrešnih poteza, i promašajima koje je savez pravio kada je selektore birao i smjenjivao bez ikakvog plana i logike (Mušović, Hadžibegić, Smajlović, Kodro, Muzurović nakon Kodre, treči mandat Sliškovića).
Ipak je Sušić dobio podršku saveza, ali i večine medija, naročito su se isticali u podršci ljudi koji stoje iza Internet portala “Reprezentacija.ba” (LINK 1, LINK 2, LINK 3, LINK 4).

Da li je Asmir Begović, kad je sinoć između ostalih okrivio i savez, mislio upravo na činjenicu da N/FS BiH nije imao kapacitet da predvidi i procjeni budućnost sa Safetom Sušićem, odnosno da Pape više nema šta da ponudi repki, a ako ostane sunovratiti će nasi 10-15 godina unazad.
Pa vjerovatno jeste. Jer izvršni odbor saveza je u samo par mjeseci dva puta zasjedao na “vanrednim” sjednicama, a na kojim se raspravljalo o sudbini Safeta Sušića kao selektora reprezentacije BiH.
Pa zar ni nakon dva zasjedanja, koja su se desila prvo nakon preranog ispadanja sa svjetskog prvenstva, na kojem se mogla vidjeti sva raskoš Sušićeva anti-talenta, a zatim i nakon cirkusa koji Sušić priredio protiv Kipra u Zenici, ti ljudi nisu bili u stanju da donesu ispravnu odluku !?

Očigledno da nisu, a i zašto bi – sad imaju nekoliko miliona dolara u svojim rukama i mogu dići noge na stol i zviždati. Koga briga za budućnost !?

Bruka iz Inzbruka

Doduše ne treba “griješit dušu”, jer postoji i primjer ozbiljnog pristupa u unapređenju reprezentacije, pa makar u pokušaju. Tu mislim na pokušaj predsjednika saveza Elvedina Begića, koji iskreno ne uliva veliko povjerenje u svoje poštenje kada je rukovođenje velikim firmama u pitanju, da Sušiću obezbjedi mlade, talentovane i perspektivne igrače iz dijaspore, na koje bi i ovaj i budući selektor(i) mogli računati slijedećih desetak-petnaest godina.
Begić je u nekoliko kratkih izjava, koje je davao mjesecima nakon konflikta u Inzbruku, pred sramotni poraz u prijateljskoj tekmi sa Egiptom, natuknu da od spašavanja mladih igrača iz dijaspore od poziva iz drugih reprezentacija nema ništa !
Prvo, jer Sušić nema namjeru ni razmišljati o igračima koji nemaju sportsko državljanstvo BiH, a kamoli tražiti kandidate pa ih onda nagovarati da ga promjene; i drugo, jer Sušić njegove, Begićeve, aktivnosti smatra uzurpacijom i petljanjem u selektorski posao, zbog čega su se našli gotovo pred konfliktom upravo u Inzbruku, a napetost je potrajala i nakon Austrije.
Drugim riječima, kada je Begić, zbog napadno očigledne indolentnosti i totalne nezainteresovanosti Sušića za mlade igrače iz dijaspore, odlučio da sam poduzme nešto, Sušić se naljutio.
Upravo zato Dino Arslanagić nije donio odluku da igra za BiH, a izgledalo je kao da je ta stvar gotova. Naime, savez je na inicijativu Begića pozvao u Inzbruk nekoliko igrača koji su zavrijedili da zaigraju za reprezentaciju, u zavisnosti od kvalitete i sportskog državljanstva neki možda odmah a neki u bliskoj budućnosti, kako bi se sreli licem u lice, i time potvrdili ozbiljnost namjere i igrača, odnosno njihovih roditelja, i saveza, odnosno selektora.
I upravo je kod “odnosno selektora” i zapelo. Sušić je bio zatečen kada je bio “natjeran” da lično razgovara sa ocem Dine Arslanagića, a svoju ljutnju zbog toga je pokazao Begiću.
Dinin otac je nakon toga izjavio kako je razgovor bio kratak i neprijatan ! Sušić mu je saopštio kako on u Austriju nije pozvao nikoga, pa nije očekivao ni da razgovara s bilo kim. Reči nešto tako ocu igrača kojeg treba nagovoriti da odabere tvoju selekciju, a ne selekciju svjetske fudbalske super-sile, Belgije, koji je još prevalio hiljadu-dvije kilometara, stvarno je maloumno i bezobrazno. Kasnije se moglo zaključiti iz Sušićevih izjava da je on Arslanagiću senioru rekao da Dino može promjeniti državljanstvo, ako želi, ali da mu to neče donijeti mjesto u njegovj selekciji.
Time je Safet Sušić praktično zatvorio vrata svoje selekcije ovom mladom reprezentativcu Belgije,  talentovanom dvadesetjednogodišnjem štoperu, kojih mi, naravno, gotovo pa i nemamo.
Slično se desilo i sa Tankovićem, a sve je svojevremeno lijepo objasnio Muamerov otac u razgovoru za “Avaz”.
Branimir Hrgota, s druge strane, nije nikad bio važan ni savezu ni Sušiću – volio bih znati zašto, ali možda je Hrgota žrtva upravo ove napetosti između Begića i Sušića, koja je po Begićevom priznanju, bila razlog zašto je on prestao da se angažira oko “spašavanja” igrača iz dijaspore. Mario Vrančić je sam pokrenuo proces, ali tek nako što je postalo jasno da ga ni Sušić ne može ignorisati – Begić je jedino urgirao kod svojih neradnika, Murata Jahe i Denijala Pirića, da se procedura ubrza a Vrančiću izađe u susret.

Upravo ovo dovoljno govori o kakvom se javašluku radi.
Zar odjeljenje saveza i ljudi u njemu, pomenuti Jaha i Pirć, koji treba da se brinu o ovim stvarima, moraju biti opominjani od predsjednika saveza da rade svoj posao sa malo više entuzijazma jer se radi o važnom igraču i pojačanju !?
Ustvari, čitava ova priča o predsjedniku koji pored “živog” i preplačenog selektora mora da traži, kontaktira i onda nagovara igrače iz dijspore da se odluče za BiH, pokazuje u kakvom stanju organizacije operiše N/FS BiH.
Zar nije moguće tražiti od selektora da se pobrine da pronađe igrače, kako god umije i zna, kako ih ne bi morao tražiti predsjednik saveza. Zar nije moguće imati dva-tri mlada čovjeka, bivša reprezentativca, koji bi umjesto lezihljebovića, Murata Jahe i Denijala Pirića, jurcali Evropom od Skandinavije do Turske i od Rusije do Španije, u potrazi za mladim talentima iz naše dijaspore.
Ivica Osim je nedavno upravo to i sam konstatovao.

Sve je nagovještavalo deja vu kao treči mandat Safeta Sušića. Baka Slišković je u dva mandata napravio nevjerovatan posao, s onim što je njemu bilo na raspolaganju niko ne bio mogao više. I ne mislim samo na hroničan nedostatak talentovanih igrača, nego i na korumpiran savez, koji je funksionirao na nacionalnoj osnovi, daleko više nego je to slučaj danas. Baka je u dva ciklusa doveo repku na korak od svjetskog i evropskog prvenstva, ali nije mogao više. Kad je krenuo u treči mandata, odnosno ciklus, vidjelo se da je tim dao sve što je imao, da su skoro svi ključni igrači pred penzijom, a da se nije radilo na podmlađivanju kvalitetnim igračima, kojih je bilo ali ih je savez prepuštao  Hrvatskoj i Srbiji gotovo kao po dogovoru.
Iako je Baka u prvom kolu trečeg ciklusa odveo tim na Maltu, gdje su razbili domaćina sa 2:5, za razliku od Sušića koji je sa za tri klase boljim timom izgubio u prvom kolu od Kipra u Zenici, već u slijedeče tri utakmice je sve otišlo do đavola.
Baka je još nešto uradio drugačije. Za razliku od Safeta Sušića, Slišković je podnio ostavku, i to dva put – prvi put nakon poraza u Zenici, nakon čega su ga lopovi Ahmet Pašalić i Munib Ušanović izmolili i nagovorrili da se vrati, ali je Baka nakon Moldavije definitivno otišao – opet sam !
Sušić, pak, prkosno odbija dati otkaz, i kao iz inata poručuje da ni u slučaju poraza u Izraelu neče otići.

Cirkus u vašem gradu, samo jedno ljeto

Vratili smo se u evropski fudbalski podrum, kao da nikad i nismo iz njega izašli. Iako je uradio vrlo malo da unaprijedi tim i igru reprezentacije, da od pobjednika koje je dobio od svog prethodnika napravi super-pobjednike, koje će ostaviti svom nasljedniku, Safet Sušić je pokupio sve lovorike za uspjehe repke, optužujući igrače, sudije, medije i javnost kad god je napravio kiks.
Da, čak je imao šta da poruči i javnosti – recimo, sinoć smo se usudili da nam bude najomraženija osoba u zemlji.

Iskoristio je naš selektor ovu generaciju maksimalno, ali je nije stvorio, makar se neki slomili da mu stave u zaslugu upravo stvaranje ovog tima, kao i stvaranje “brenda” koji je sad, eto, čuven širom svijeta.
Ali i da jeste stvorio ovaj tim, sad kad je došlo vrijeme za podmlađivanje i što bezbolniju smjenu generacije, Sušić nije uradio ništa. Šta će ostaviti iza sebe ? Hoće li i njegov nasljednik dobiti močnu selekciju kao što je i on dobio od svog prethodnika ?
Neče !
Ko god dođe dobiće olupinu koja se sad mora izvaditi iz provalije u koju nas je sunovratio. Ustvari mora se početi od NULE. Sa istog mjesta sa kojeg je krenuo Miroslav Blažević, prije mnogo fudbalskih godina.
Da li je Safeta Sušića briga za budućnost reprezentacije BiH ? Sumnjam. Da jeste ne bi se inatio i prkosno poručivao savezu, medijima, ali što je najtragičnije i svojim igračima i navijačima, da on odstupiti neče:
“Neću podnijeti ostavku, a to sam i sinoć rekao predsjedniku FS BiH Elvedinu Begiću. Imamo i dalje šanse da odemo na EURO, te dok je tako neću dati ostavku. Nadigrani smo, a u pojedinim situacijama bili smo i smiješni. Sve ste vidjeli. Očekivao sam ipak puno više.”

Ili u prevodu, ko vas jebe sve redom, ja ne idem nigdje, a otići ću tek kad vas sjebem tako da vas više ne bude nigdje. Kad više ne bude nikakvi šansi da se izvuče repka iz ponora, e onda ću vas ostaviti na vjetrometini !
Ko bi rekao da jedan tih i povučen čovjek može biti tako bezobrazan, jel’ da, sigurno ne bi “Reprezentacija.ba”.
Navijači mu sinoć poručuju “Idi, idi neznalice”, danas “Oslobođenje” poručuje “Sušiću odlazi ako imaš obraza”, pa zar je potrebno da doživi ovakve poruke, a da opet mora dobiti otkaz !?

Umjesto da kao nosioci, ovu grupu apsolviramo sa čistom desetkom, i kvalifikujemo se na EURO 2016, što bi nas tek onda učinilo fudbalskim “brendom”, koji bi samo tad imao dobre šanse da ostane tu gdje jeste, u vrhu evropskog i svjetskog fudbala, mi smo sve pročardali.
Savez je odgovoran za produžetak ugovora sa čovjekom koji više nije imao šta ponuditi, koji nije napravio tim za budućnost niti je pokazivao entuzijazam koji je potreban da se smjeni jedna uspješna generacija. Otjerao je mali milion talentovanih igrača iz dijaspore, nije pronaša niti jednog jedinog.
Sve što je imao za ponuditi jeste “šuplja” kako će sad svi ti mladi talenti iz inostranstva trčati da igraju za BiH, jer je to sad velika i respektabilna repka, ali koja neče nikoga moliti – drugim riječima, neče on moliti – a u stvarnosti, niko ne može reči kako je vidio bar jednog mladog talentovanog igrača iz dijaspore koji je u posljednjih godinu-dvije dotrčao do Sušićevog tima !
Naravno, pri tom ne mislim na one koje su spašavali anonimni navijači poput Jusufa Bečirovića ili selektora U-21 Jagodića.

Sad bi bilo zanimljivo čuti odgovor iz saveza, za koji “moj” su mu produžavali ugovor, prije svega, a onda kad su poslije Kipra shvatili da od tog posla nema hljeba, za koji mu “moj” nisu dali otkaz, nego se čekalo da nas upropasti !?

Kome, na kraju-krajeva, sad mogu ponuditi ovakvu repku – sjebanu do bola ?
Ko će prihvatiti da vadi kamenje iz vatre ? Jer, da se ne zajebavamo, ova reprezentacija nema perspektivu !!!

Ko god da dođe nema mnogo izbora u igračkom kadru, jer sve što je vrijedilo među našim igračima iz dijaspore, a uglavnom je u dijaspori sve što vrijedi, pokupili su Hrvatska, Austrija, Švedska, a uskoro bi mogli “omrsiti brke” i Danska, Belgija i Švicarska.
Koga novi selektor može angažirati, a da pri tom ima veliki potencijal, osim Marija Vrančića ?!

Osim toga, niko normalan ne bi trebao očekivati da se posao sad može ponuditi bilo kome uz uslov da nas odvede na EURO 2016. Taj uslov moramo zaboraviti !
Naravno, postoje i neki koji bi htjeli iskoristiti ovu nevolju da konačno uvale guzove u stolicu selektora samo radi pozicije – poput ko proljev dosadnog Mehmeda Baždarevića, ili napadno nametljive pantljičare Faruka Hadžibegića, a mora se očekivati i na druge ničim izazvane oportuniste poput Roberta Prosinečkog, koji ima lošiji rezime i od Safeta Sušića. (Naravno, potpuno očekivano ali i potpuno razumljivo, jedina dva kompetentna trenera, Dušan Bajević i Vahid Halilhodžić, ne žele ni da čuju.)
Elem, sve što se sad može trežiti od budućeg selektora jeste da uzme maksimalan broj bodova, pa šta bude. Usput da se pobrine da zaposli psihologa, fitnes trenera, jednog ili dvojicu skauta, da se razleti po Evropi i pronađe i vrbuje sve što vrijedi, bez obzira na to da li se mora čekati na promjenu državljanstva.
To je otprilike to.
Sušić je vrijeme kad nema reprezentativnih obaveza provodio u Parizu, gledao utakmice na TV-u, gdje bi, više rijetko nego često, mogao vidjeti i nekog svog igrača, ili čak, kako je jednom sam objasnio, odlazio i na tekme svojih igrača ali da niko ne zna 😉 , a prije će biti da je bio na ponekoj utakmici “lige prvaka”, možda je čak gledao i Džeku i Siti, ili Pjanića i Romu. Za sve to je primao za naše uslove astronomskih 50-ak hiljada maraka ili evra.

Na kraju, samo se adam da će budući selektor osim Bajerna u “ligi prvaka” uživo, i pračenja prenosa na TV-u, otići gledati Rapid u austrijskoj Bundesligi, jer u tom klubu igraju desni bek Mario Pavelić (21) i zadnji vezni Srđan Grahovac (22), ili Jasmina Šćuka u češkoj prvenstvenoj utakmici, ili Veronu u Seriji A jer i u njoj ima desnog beka Ivana Martića (23) i ofanzivca Radeta Krunića (21), ili Kluž u Rumuniji jer je tamo mladi desni bek Mateo Sušić (23), ili Brombi bar na TV-u jer je tamo mladi štoper Dario Dumić (22), itd, itd.
Ko zna, možda uz malo više entuzijazma i volje nečemo morati čekati slijedećih 20-25 godina da sastavimo pristojnu repku.

Advertisements

One thought on “Povratak u budućnost II: Od Koševa do Haife

  1. Pingback: Džaba smo se radovali, unaprijed | bh reprezentacija sutra ?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s