Bajević ili Halilhodžić, napad ili odbrana, kreativnost ili disciplina, karizma ili emotivnost

Dušan Bajević ili Vahid Halilhodžić. Napadački ili defanzivni fudbal ? Kreativnost i lepršavost u napadu ili disciplina i snaga u odbrani ? Karizmatični “Princ Sa Neretve”, čija je pojava impresivnija od pojava Đorđa Klunija i Pirsa Brosnana zajedno, ili srčanost, senzibilnost i emotivnost viteza “Legije Časti”.

Ili će prevagnuti nešto mnogo prizemnije, recimo ekonomski razlozi i novčane računice, takve neke pragmatične trice ?
Halilhodžić je bosanski Antić, kad je u pitanju plata – jebi ga, obojica vole lovu i to nije tajna.
Bajević nije “lahk” na lovu, a vjerovatno bi bio mnogo “jeftiniji” za savez.

Vjerovatno najgora mogućnost je da se savez pokuša dodvoriti medijima i navijačima, odnosno javnosti. Dešavalo se to i prije u kriznim prilikama, na primjer kada su otpustili Kodru i suočavali se sa bojkotom. Rješenje su pronašli u velikom imenu balkanskog fudbala, Miroslavu Ćiri Blaževiću. Taj potez će se pokazati vrlo produktivnim, ali se ne smijete zavaravati, poštovani čitaoče, pošto se izbor saveza mora smatrati sasvim slučajnim, i sa pokvarenom namjerom odvračanja pažnje od rukovodstva saveza i bojkota navijača. Niko nije mogao predvidjeti Ćirin uspjeh, ni u najluđim snovima, a korumpirani nacionalisti iz rukovodstva saveza, koji nisu imali veze sa fudbalom, pogotovo.

Ali.
Simptomatićno je da Bajević ne kotira visoko u domaćoj javnosti, odnosno među navijačima, ili to mediji tako žele da predstave. Zapravo, ako je suditi po tome kako se piše o kandidatima za selektora, Bajević ne kotira nikako !
To je, u najmanju ruku, indikativno ali nije čudno. Srbin na selektorskoj stolici reprezentacije BiH – može, ali samo ako je u pitanju košarkaška ili rukometna repka !?

Uz ovu dvojicu treba spomenuti i Vladimira Petkovića i imate tri trenutno najuspješnija trenera iz BiH. Na žalost Petković je zauzet, čovjek je odnedavno selektor Švicarske.
Bajević i Halilhodžić nisu zauzeti trenerskim poslom, osim što je Bajević angažiran u u AEK-u, nešto u vidu savjetnika.

Etnička pripadnost i dodvoravanje navijačima i javnosti ili interes reprezentacije

U ovom trenutku kandidati za selektora se mogu svrstati u dvije kategorije: domaće i strane, te iskusne i neiskusne, i razne kombinacije između ove dvije kategorije. Ali plašim se da će savez uzeti u obzir sve moguće kriterije osim dva najvažnija, a oni su, prije svega, kompatibilnosti fudbalske filozofije trenera sa našim igračkim kadrom, te činjenica da se naš igrački kadar crpi gotovo u cijelosti iz dijaspore, i to najčešće među igračima koji nemaju ni sportsko ni civilno državljanstvo BiH, a mnogi već igraju ili su igrali za velike i renomirane evropske omladinske reprezentacije, pa se, normalno, nadaju pozivu i u njihove “A” selekcije.
Moje je skromno mišljenje da su ova dva kriterija ključna – bez obzira da li ćemo uspjeti otići na EURO ili ne – ključna su za budućnost i ostanak u vrhu evropskog i svjetskog fudbala.

U tom svjetlu iskusan trener koji dolazi “iznutra”, odnosno poznaje dobro kako operiše savez i repka, i koji preferira napadački fudbal je selektor za nas !

∴ Dušan Bajević – “Princ Sa Neretve”

  • Samo jedan stručnjak može zadovoljiti sva tri kriterija – Dušan Bajević.
    Njegovi su klubovi uvijek igrali kreativan i lijep nappadački fudbal, uvijek sa klasičnim centarforom (!). Velež je pod njegovim vođstvom igrao najljepši fudbal u bivšoj državi, imao rezultate, najboljeg strijelca lige i najboljeg igrača lige – korpulentnog centarfora Jurića i super-kreativnog plej-mejkera Semira Tucea (ili kako Hercegovci kažu Tucu). Isto je bilo i u Grčkoj, gdje je osvojio milion titula s timovima koji su igrali kreativan, napadački fudbal..
    On je uz savez i reprezentaciju svo vrijeme od uspostavljanja “komiteta za normalizaciju”, dakle, od kad su korumpirani nacionalisti prepustili prostor u savezu, koji su zagađivali svojim prisustvom godinama, ljudima iz fudbala.
    A možda je najvažnije da Bajević zna odakle i kako reprezentacija crpi talente i dobija igrače. Ivica Osim je nedavno izjavio kako se moramo daleko više i ozbiljnije angažovati u potrazi za mladim talentima u dijaspori, pogotovo ukoliko stvarno želimo ostati u vrhu evropskog i svjetskog fudbala, jer igrači iz domaće lige i klubova ne mogu odgovoriti na taj izazov – Bajević misli isto !
    Imati selektora koji tako razmišlja, za razliku od svih prethodnih, bio bi veliki plus za repku, u najmanju ruku.
    Ali njega ne mirišu ni “pravi” navijači, ni mediji – nije im “simpatićan”, šta li ;-P

∴ Vahid Halilhodžić – Vitez “Legije Časti”

  • Vahid Halilhodžić može zadovoljiti samo kriterij velikog iskustva – on je već milion puta rekao kako ga ne zanima fudbal koji se zasniva na nacionalnim kriterijima, pa bi to moglo da znači da čovjek ne zna šta se dešava u i oko našeg saveza i repke. Osim toga, nije ni čovjek koji će tražiti i nagovarati igrače po dijaspori da igraju za njega. Isto tako nema šanse da dozvoli da mu savez traži igrače, pa bi u tom svijetlu i gledano iz ovog ugla, taj aspekt vođenja repke mogao biti gori i od Sušećevog.
    Međutim, najvažnije činjenica jeste da je Vaha čitavu svoju trenersku karijeru preferirao defanzivan fudbal, zasnovan na uigranoj i disciplinovanoj odbrani !
    To sa nama može samo sanjati….
    Od Kazablanke, s kojom je na taj način osvojio titulu klupskog prvaka Afrike, preko Lila koji je igrao disciplinovan defanzivni fudbal i tako pravo iz druge francuske lige stigao u vrh francuskog fudbala i do “Lige prvaka”, Rena koji se branio do opstanka u prvoj ligi, pa do reprezentacije Alžira – Vahina filozofija je defanzivna igra sa uigranom i disciplinovanom odbranom, i nije kompatibilna ni sa našim kadrom i ni ofanzivnom filozofijom.
    Još gore, Vahi bi se moglo desiti ono što mu se desilo dok je vodio Dinamo i Obalu Slonovače, kada je sa oba ta tima, koji su pucali od napadačkog potencijala, igrao defanzivan fudbal. To ga je u Dinamu koštalo posla iako je tim imao rezultate. To ga je i sa Obalom Slonovače koštalo posla, a nije mogao otići s njima ni na svjetsko, iako su se plasirali njegovom zaslugom. Fudbalska asocijacija Obale Slonovače je u međuvremenu zaključila da njihov tim treba da ide na svjetsko prvenstvo na čelu sa selektorom koji će iskoristiti njihov napadački potencijal i igrati ofanzivan fudbal, nikako defanzivan. pa je Vaha dobio otkaz prije samog odlaska na SP u Južnoafričkoj Republici.

Ali šta ako ni Vahid ni Dušan, ustvari, ne žele preuzeti tim koji je Sušić “slupao” ?!

∴ Sergej Barbarez – “Barba” ili “Kapetan”

  • Onda je Sergej Barbarez najbolja opcija, bolja čak i od Amara Osima, koji je suviše ters i svojeglav da bi se mogao baviti našim največim problemom – igračka baza u dijaspori.
    Barbarez je čovjek “iznutra” i mnogo bi bolje funkcionisati. On bi bio u stanju pod bosansku kapu dovesti sve što valja u dijaspori, znao bi motivisati mlade reprezentativce raznih evropskih omladinskih selekcija da promjene dres. Međutim, Barba nema ni minute iskustva na klupi, što bi moglo značiti da mu se mora ostaviti prostora za manevar sa rezultatima, i da bi se rezultati mogli, u najboljem slučaju, očekivati na duže staze.

∴ Amar Osim – “kakav Otac takav Sin”

  • Amar Osim je trebao preuzeti repku nakon što je Sušić podbacio u kvalifikacijama za EURO u Poljskoj i Ukrajini. Nakon prosutih bodova u Albaniji, i njegovih izjava nakon te utakmice, moglo se zaključiti da imamo posla sa čovjekom koji bježi od odgovornosti. Debakl od Portugala, i to sa ovom generacijom koja je baš u tim kvalifikacijama bila na vrhuncu, je trebao donijeti njegov kraj.
    Ali za njegov ostanak treba zahvaliti ljudskoj veličini i karakteru Ivice Osima, koji nije želio za selektora postaviti svog sina, a mogao je jer Sušić u tom trenutku više nije imao podršku saveza. Švabo mu je tada jedini dao podršku, što je bilo više nego dovoljno da Sušić ostane !

Možda bi Amar bio dobro rješenje ako sve ostalo propadne – odnosno ako Bajević, Halilhodžić i Barbarez ne dobiju selektorsku poziciju.

Među ostalim kandidatima i potencijalnim kandidatima, bojim se, najviše je oportunista, i u slučaju neuspjeha mogli bi nas vrlo lako vratiti u naše fudbalsko kameno doba, a da se pri tom onni uopšte nenasekiraju.
A da je to bolno realna opcija ilustruje i moja slijedeća tvrdnja – tim koji je ostavio iz sebe Safet Sušić vjerovatno je slabiji od nekih timova koje smo imali na raspolaganju u vrijeme kad smo bili u evropskom fudbalskom podrumu !
Ova naša trenutna selekcija možda je slabija od onih u kojim su igrali Piplica, Hasagić, Hibić, Katana, Konjić, Kapetanoić, Papac, Musić, Salihamidžić, Varešanović, Bajramović, Mujčin, Misimović, Barbarez, Baljić, Kodro, Topić, Bolić, Muslimović …

PS. Samo bi nam Šener Bajramović falio…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s