Da li je selektor jedini problem, i da niste malo kasno počeli da ga rješavate ?

Domaći “portali” najavljuju “VELIKI DAN: sutra imenovanje novog selektora reprezentacije BiH”, “Vrijeme odluke”, “Dan-D”, itd – da nije tužno za sve navijače repke bilo bi smješno !
Kakav “veliki dan”, “vrijeme” čega, zapravo, i zašto ?!?

Reprezentacija je danas olupina tima od prije dvije-tri godine, a “svijetlu budućnost” mogu vidjeti samo oni koji ne znaju mnogo o fudbalu u BiH, ili o fudbalu uopšte, odnosno oni koji lako padaju u romantičarski nacioalni zanos i patološki su ponosni na izljeve patriotizma u mozak. Mogu, doduše, i favoriti za selektora, naravno.
A glavni favoriti za selektora su oportunisti ili ljudi koji nisu imali nikakvog uspjeha u vođenju fudbalskog tima, ako su ikad uopšte i vodili jedan – pri tom Rajevca i Osima ne smatram ozbiljnim kndidatima, a Safet Sušić je Murinjo za Baždarevića i Hadžibegića, Slišković je vjerovatno totalni autsajder, dok Barbarez utakmice posječuje samo kao posmatrač sa tribina od kako se “penzionisao”.
Kakav je, onda, to “veliki dan”, “dan-D”, “vrijeme odluke”, … je l’ to znači da nam je samo selektor bio problem ? Je li to mi, ustvari, očekujemo da reprezentacija zaigra kao na početku kvalifikacija za svjetsko u Brazilu ?
Šta je sa igračkim kadrom, šta je sa sistematkim zanemarivanjem igrača u dijaspori, uz prigušenu ali očiglednu diskriminaciju na osnovu etničke pripadnosti (od tolikih talenata, prvi i posljednji Srbin iz dijaspore, koji je pozvan da igra za BiH, je Misimović, dok ni jedan Hrvat iz dijaspore nije nikad ni pozvan).
Ko će se brinuti o ovoj djeci od koje zavisi koliko će repka biti uspješna ? Denijal Pirić i Murat Jaha ?!?

Mario Vrančić će tek sa 26 godina upisati prve nastupe za A selekciju, a Danijel Miličević neče, izgleda, nikad – pa ko je odgovoran za to ???
Hoče li Stefan Simić, koji je izrazio volju da pređe iz češke u bosansku repku, ikad dobiti instrukcije i konkretnu pomoć za promjenu civilnog i sportskog državljanstva, i da li će štoper Milana na posudbi u Varezeu, koji ima samo 19 godina a igra standardno, uopšte interesovati selektora i tandem neradnika Pirić-Jaha ?
Hoče li i novi selektor sjediti kod kuće negdje u inostranstvu, primati platu, a o selekciji brinuti samo za vrijeme okupljanja ? Hoče li igrače vidjeti samo kad reprezentacija igra utakmicu ?
Ko će nagovarati talente po dijaspori da ostave velike, organizirane i uspješne reprezentacije svojih država, u kojim su se i rodili i odrasli, i zamjene ih ovom našom ubogom institucijom, bez glave i repa – možda predsjednik Begić, kojem uposlenici Pirić i Jaha ne rade ništa (pardon, pomažu Vrančiću da završi dokumete evo već skoro godinu dana, a i to uz česte opomene Begića) ?!?!

I na kraju-krajeva, šta je sa ono malo para što su dobili za odlazak na SP ? Sad se ne mora ništa raditi, a boga mi ni misliti. Lova je legla, vidimo se opet na svjetskom za dvadeset godina, toliko nam je tačno trebalo da se plasiramo na prvo.

DA LI JE REPREZENTACIJA IKAD IMALA ŠANSU, ALI STVARNO

Da je reprezentacija bila unaprijed osuđena na rapidno propadanje, ako ne prije, postalo je jasno onog momenta kada je tadašnji selektor Safet Sušić, mrtav-ozbiljan, izjavio da se “u njegovu ekipu teško ulazi, a iz nje još teže ispada”, odnosno, kada je Elvedin Begić, u funkciji predsjednika saveza, morao lično obilaziti mlade igrače po evropskim klubovima, reprezentativce drugih država, i nagovarati ih da se pridruže BiH, dok je istovremeno morao iznova tjerati Denijala Pirića i Murata Jahu da obavljaju svoj posao i pomažu igračima u dobijanju “papira” za nastup. Svaka čast Begiću na Kolašincu i pokušajima da se u Sloveniju i Austriju na razgovor pozovu potencijalni reprezentativci i njihovi roditelji, ali javašluk i nerad u savezu, pogotovo u smislu brige za talente iz dijaspore, su bili, i još su, njegov problem da ga riješi ! Izgleda da on to nije sposban.
Zato su gluposti i javašluk normalna, uobičajna stvar, a izjave kao ova Sušićeva obilježile su cijeli njegov mandat.
Mediji su dugo vremena, predugo, samo prenosili ono što bi Sušić izjavljivao, bolje izvaljivao.
Kritika pa čak i znatiželja su izostajali iz komentara bh. medija, koji su tako demonstrirali neviđenu nezainteresiranosti, i pokazali da su potpuno nesvjesni kakva će šteta biti prouzrokovana upravo na osnovu besmislica koje je selektor iznosio.
Tek nakon SP-a pojedini mediji su počeli razmišljati o onom što im selektor govori, i kritikovati nelogičnosti i gluposti koje bi čuli, međutim tada je već odavno bilo kasno.

Danas reprezentacija više nije ni blijeda sjena onog moćnog tima koji je “lomio” portugalsku repku u Portugalu u vrijeme Ćire, i Francuze u Parizu u prvom mandatu Safeta Sušića. Šta nam slijedi najbolje se moglo vidjeti ne u utakmici protiv Kipra u Zenici, nego par dana ranije u Tuzli, u pripremnoj prijateljskoj tekmi protiv Lihtenštajna.

Odavno smo počeli padati na FIFA rang listi, a danas smo na najnižoj tačci u posljednjih 6-7 godina. Ista stvar je sa našim UEFA rejtingom, koji je u vrijeme izvlačenja grupa za EURO 2016 kvalifikacije dosegnuo najvišu tačku u historiji bh. repke – bili smo nosioc grupe, izvučeni iz prvog “šešira” (jakosne grupe), odnosno 9. na UEFA rang listi – da bi ovih dana pali i na ttoj listi.
Ovaj trend je, po svemu sudeći, nezaustavljiv, a naše propadanje će se nastaviti i na obe, FIFA i UEFA, rang liste.

Nije trebalo biti genij da se predvidi povratak na dno evropskog reprezentativnog fudbala. Naš klupski je odavno na samom dnu, i sa njega se, vjerovatno, nikad neče ni pomjeriti, ali je reprezentacija dobila šansu da “preko leđa” jedne uspješne generacije igrača, koji su svi formirani van BiH, uhvati korak sa regionalnim silama Hrvatskom i Srbijom, i nametne se u kontinentalnim okvirima kao jaka reprezentacija u kontinuitetu, i propustila je !
Umjesto toga sva naša jačina i ozbiljnost vezani su za tu jednu generaciju fudbalera, a naš jedini uspjeh, odlazak na SP u Brazilu, je bio, po svemu sudeči, i ostao naš največi domet.
Novac zarađen na uspješnim kvalifikacijama i učešću na SP-u u Brazilu, sada se rasipa na plate i “reprezentacije” (sastanke, sjednice, skupove – sve treba platiti), a čak se “trust mozgova” sa Slatkog Ćošeta dosjetio da Sušiću, ni krivom-ni dužnom, poveča platu višestruko, bez posebnog razloga, osim ako neko ne misli da je normalno da se selektor, retroaktivno, kroz redovnu platu i na osnovu novog ugovora za potpuno novi ciklus, nagradi za odlazak na svjetsko po prethodnom. Jebi ga, “ima se para, ima se s čim” !?

Ako možda i nije u pitanju nedostatak ambicije i cilja, mada se Feliks Magat ne bi složio sa ovom pretpostavkom, naš savez sasvim sigurno pati od manjka vizije, ideje, inteligencije, mudrosti i percepcije, ali i od viška egoizma, nacionalizma, sitnospostveničkih interesa i interesnih grupa.

Ovaj skromni blog je i nastao s ciljem da se na njemu iznesu mnoge sumnje u pretenzije N/FS BiH, i sposobnost te institucije da ih ostvari, odnosno lične motivacije svih pojedinaca u njoj. I, na žalost, sva pesimistična predviđanja o kojim možete čitati na ovom blogu, prije ili kasnije, se ostvaruju. Uostalom, u samom naslovu se može otkriti suština našeg neuspjeha – “reprezentacija sutra ? cijena jednog svjetskog prvenstva” – bili smo i ostali reprezentacija jednog svjetskog prvenstva !

Ali nije sva krivica na nesposobnom, kriminaliziranom i ispolitiziranom savezu, ima je više nego dovoljno da se podjeli i među “medijima”, domaćim sportskim “novinarima”, koji iz rata s tastaturom, jezikom, sintaksom i gramatikom jedva izvuku prosto-proširenu rečenicu, što je opet najmanji problem. Pravi problem je što se ti, kako se već zovu, novinari, bave uglavnom prevođenjem vjesti sa stranih Internet stranica, a kad ne prepisuju, onda se okreču senzacijonalizmu i “žutilu” – s naslovima u stilu “Pogledajte kakav je Ronaldo …”, “Ovo niste vidjeli …”, “Evo šta kaže ovaj …”, “Ovako izgleda onaj …”.
Nema sportskog web magazina koja ima bar jednu redovnu kolumnu, u kojim se može pročitati neka kritika, analiza, komentar koji može koristiti i čitaocu i onim koji odlučuju o fudbalu. Najviši domet naših “portala” su turbo-folk tekstovi tip “Sušićevo nesretno odijelo”, “DŽEKO HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ”.
(Bez zajebavanja, kad sam pročitao naslov na Sport.ba očekivao sam video-spot Šabana Šaulića).

TULIĆ – TRAŽILI STE GLEDAJTE GA

Još jedan indikator kratkovidosti u domaćim medijima, odnosno čiste gluposti, bila je i kampanja protiv relativno uspješnog selektora U-21 reprezentacije, Vlade Jagodića. Realno, Jagodić je najuspješniji selektor U-21 selekcije, koja je, kao i svaka druga omladinska selekcija na planeti, oscilirala u formi – naša mlada repka je odigrala jedan ciklus fantastično, drugi loše. To je normalno za fudbal na omladinskom nivou, igrači su nezreli i nisu formirani, zato im forma oscilira, neki potpuno nestanu, drugi postanu zvjezde…

Tražeči smjenu Jagodića, a istovremeno nonšalantno i, kao, neobavezno nabacujući imena Uščuplića i Adžema kao “pravih” ljudi za posao, nikome od ovih patriota nije palo na um da savez iz RS-a ima pravo da predlaže i bira selektore i pomoćnike, te ako ljudi iz entitetskog saveza i nisu posebno emotivno vezani za državu i uspjeh njene reprezentacije ne zanči da im nije stalo do prava sa kojim su se složile sve “strane” u savezu BiH – ako nisu navijači reprezentativnih selekcija BiH ne znači da ne žele učestvovati u radu saveza i stručnih štabova.
Vrapci na grani su procvrkutali da je mjesto selektora U-21 rezervisano za kadar iz RS-a, što odgovara svima, pa i našim medijskim “guruima”. Niko i ne pomišlja da bi neki Srbin, po prvi put u 20 godina postojanja bh. saveza, mogao postati selektorom reprezentacije BiH.

Očigledno da ljudi iz entitetskog saveza i ne pretendiraju na poziciju selektora najvažnije selekcije, nikad i nisu. To mjesto prepuštaju onim koji se više identifikuju sa državom i njenom reprezentcijom, Bošnjacima i Hrvatima, ali za uzvrat ipak očekuju manje istaknutu poziciju, odnosno mjesto selektora U-21.
Sama pozicija zaista samo nominalno ima manji značaj, ali nije manje važna, pogotovo u našem slučaju, jer A selekcija BiH gotovo u potpunosti ovisi o regrutovanju mladih igrača iz dijaspore, do kojih dolazi preko selekcije U-21. U posljednje vrijeme među ovim klincima ima sve više igrača koji su Srbi, a njihovo prihvatanje poziva iz mlade slekcije bh. reprezentacije, osim što onda na njih ne može računati Srbija, izgleda, i nija baš volji birokratama iz RS-a – ne ide u prilog “referendumskom” imidžu.
Zato je Jogodić prvo izgubio podršku iz entitetskog saveza, odakle je krenula kampanja za njegovu smjenu, ali su se naknadno pridružili sarajevski mediji.

Dakle, da rezimiramo, namjera da se smjene Jagodić i Sredojević, a koju su svim srcem, kao i smanjenom uračunljivošću i kapacitetom rasuđivanja, podržali domaći mediji, naročito ovi iz Sarajeva, motivisana je, prije svega, vračanjem “vojnika” Branimira Tulića na neku od pozicija u jednoj od selekcija – vidjećemo da li kao pomoćnika selektora u A selekciji ili kao selektora U-21 !

I tako, našli se u čudu genijalci sa sarajevskih portala !
Šta su očekivali ? Da li se radi o totalnim moronima ili pokušaju da budu lukavi, jer  da se ne zajebavamo, ovaj potez je mogao da predvidi i slijepac, gledajući u kristalnu kuglu na Marsu.
Ozbiljno, naslutiti ovakav razvoj događaja, pa čak očekivati da će upravo Branimir Tulić biti ne samo najvažniji kandidat iz RS-a, nego i veliki kamen spoticanja u donošenju odluka, zbog kojeg se i sjednica razvukla na tri dana, zaista nije bilo teško 😛

(Zašto podržavam Jagodića kao selektora U-21 i Banja Luka, Beograd i Sarajevo traže Jagodićevu “glavu”)

Dakle, umjesto čovjeka koji je jedini pokušavao i uspio uspostaviti kontakt sa određenim brojem najtalentovanijih mladih igrača u dijaspori, u vrijeme kada su Sušić i ljudi iz saveza, poput Murata Jahe i Denijala Pirića, potpuno nezainteresirani sjedili skrštenih ruku, mogli bi dobiti, baš kako sam predviđao i pisao na ovom blogu mjesecima unazad (između ostalih i u dva posta sa linkova iznad), kada se anti-Jagodić kampanja zakotrljala iz entitetske linije, novog-starog selektora Tulića.
Ako se, ipak, desi da dobije poziciju pomoćnika u A selekciji, šteta koju bi mogao počiniti u U-21 selekciji biće izbjegnuta – kao pomoćnik selektora A selekcije njegov uticaj bi bio beznačajan.
Samo bilo bi to za dlaku, jer ova štetočina je veliki favorit članova Izvršnog Odbora iz RS-a, on je pravi vojnik FS RS.

“Gdje smo mi, gdje Evropa”, kaže “stara” narodna – dok budale režu granu na kojoj sjede, kod nas se odmah sječe čitavo drvo, ako ga ne isčupaju iz korijena k’o mladicu, tek da ne bi bilo nikakve zabune.

KRITERIJI

Kandidat Amar Osim, Igor Štimac, Milovan Rajevac, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, Blaž Slišković i Sergej Barbarez morat će ispuniti ove kriterija:

– da ima respektabilnu karijeru,
– da vrati poljuljani duh reprezentaciji,
– da ima autoritet u svlačionici,
– da ima autoritet na terenu i kod medija,
– da poštuje hijerarhiju u Nogometnom savezu,
– da ima dobru atmosferu i ambijent u reprezentaciji.

Zanimljivo je kako mediji prenose da su iz saveza zbog “kriterija” odbacili mogućnost angažovanja selektora sa stranog govornog područja – kao da, eto, ne bi došlo do nesporazuma i nerazumjevanja zbog jezičke barijere. Očigledno da nikome nije palo na pamet da se u našoj svlačionici od svih jezika najlošije govori upravo BHS, da su nam igrači uglavnom rođeni vani, i da tečno govore po nekoliko jezika. Prije će biti da u savezu niko ne zna ni beknuti na nekom stranom jeziku – da je Glupost moneta, mi bi bili centar svijeta i bogatiji od Švice.

Advertisements

One thought on “Da li je selektor jedini problem, i da niste malo kasno počeli da ga rješavate ?

  1. Pingback: Džaba smo se radovali, unaprijed | bh reprezentacija sutra ?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s