Džaba smo se radovali, unaprijed

Potajno smo se nadali pobjedi…” je jedna od najčešćih fraza koje se danas nakon tekme mogu pročitati na Internetu, s kojeg su nam isti, ipak, još kako jučer pred samu utakmicu otvoreno, NE potajno, poručivali da idemo na pobjedu – neki su predviđali i dva-tri gola razlike (!) – na pobjedu protiv ove Belgije u Briselu !?

Zato nema sumnje, da je bilo pitati nekog ko nema pojma o fudbalu šta očekuje od tekme protiv Belgije, uzimajući u obzir samo poruke pred tekmu sa domaćih portala, taj bi rek’o da idemo da zajebavamo Belgijance, uvalimo im 3-4 gola više, sve uz igru u stilu južnoamerikanaca iz dana Zika i Maradone.

Tako je to u nezrelim društvima, društvima autoriteta zasnovanih na slikama, ikonografiji i raznim vizualnim podražajima, koji prvenstveno stižu sa TV i Interneta – šta će djeca, obraduju se svakoj šarenoj laži.

According to BH. Internets

Dočekali smo tekmu u domaćim online medijima, kao i svaku prethodnu, kao da smo fudbalska velesila, koju na travnjaku stadiona u Briselu može poremetiti samo najezda skakavaca, zombi infestacija i invazija vanzemaljaca,… sve zajednom u jednom trenutku – according to bh. Internets – malo ili ništa nije stajalo između našeg tima i pobjede. Čak ni močna belgijska repka !?

Zatim, mi smo i jedina zemlja na “potkontinentu” u kojoj u sportskom novinarstvu nema ni sportskih novinara ni novinarstva – doduše nema ni mnogo racionalnog mišljenja, da ne kažem razuma.
Npr. niko nije napsao ni jedan redak o našoj repki analizirajući igru, taktiku, prvu postavu, rezervnu postavu, prvi plan, rezervni plan, bilo šta, a da pri tom održi vezu sa stvarnošću.

Ali zato smo mogli čitati megabajte ostrašćenih hvalospjeva našem timu i igračima, začinjene nepodnošljivim količinama patriotskog patosa i najprizemnijih emocija, bez imalo obzira na činjenicu da je večina tih igrača iz aktualne selekcije na margini, tj na tribini ili na klupi za rezerve u svojim klubovima, koji, opet, ni sami nisu bog zna šta (Deportivo La Coruna, Werder, Hamburger SV) ili ispadaju iz lige, ili se bore za opstanak, i gle čuda, za naše virtuoze ni u njima nema mjesta ?!).
Da o igračima koji nam dolaze iz Azerbejdžana i Kazahstana i ne govorimo. Čast Zecu, Šehiću i Aničiću, ali daleko je to od evropskog fudbala, i ne mislim u kilometrima.

Najbolji-najlošiji-pa opet najbolji; ili kako su se kalili idoli da bi ih rušili

Da li bi ishod bio drugačiji da je, recimo, Miralem Pjanić odigrao odličnu utakmicu ? I zašto je Pjanić uvijek mnogo lošiji u igri reprezentacije nego u igri svog kluba ? Na kraju krajeva, kolike su njegove mogućnosti, ali realno, da li je on jedan od najboljih veznih igrača na svijetu, ili je tek jedan odličan vezni igrač ?

Lako je sjetiti se kako je naš najuspješniji fudbaler od nezavisnosti zemlje, Hasan Salihamidžić, kao najbolji igrač repke, svojevremeno, ispaštao bjes javnosti i navijača kao rezultat iracionalnog rezonovanja sportskih “novinara” i medijskog lamentiranja nad Hasanom kao dežurnim krivcem za većinu, ako ne sve, neuspjehe i loše igre bh. tima.
Njegov nasljednik danas je Miralem Pjanić. I od njega, kao od Hasana prije, očekuje se nemoguće, kao da jedan igrač može nadomjestiti sve slabosti tima u kojem igra. A upravo je ta činjenica da su imali (ne)sreču da u repki budu daleko ispred ostalih saigrača po fudbalskim kvalitetima, često navodila selektore da od njih traže da obavljaju zadatke koje inače ne obavljaju u svojim klubovima, ili da igraju van svoje pozicije, ili oboje u isto vrijeme, ili neka suluda kombinacija suludih prohtjeva.
I fakat, to je najčešće izgledalo pogrešno, a njih dvojica uglavnom ili nisu davali mnogo od kvalitete koju posjeduju – ili je to samo tako izgledalo na terenu.
U oba slučaju postali su dežurni krivci.

Slučaj Asmira Begović je još čudniji – od odličnog ali i dalje prosječnog golmana naši mediji su napravili najboljeg na svijetu. Kad ono, u krajnjoj liniji, upravo je Begović koštao repku najmanje četiri boda (vjerovatno mnogo više) golovima koje je primio protiv Kipra i Belgije u Zenici.
Ali recimo da njegova greška od sinoć, a koja je rezultirala golom kojim je Belgija došla u prednost 2:1, nije imala veliki uticaj na ishod meča, jer teško je i zamisliti da u onakvoj nadmoči repka Belgije ne bi bila u stanju dati onoliko golova koliko joj je bilo potrebno za čistu pobjedu.

Kad se svemu dodaju generalno nerazumna očekivanja, kao i višestruko preuveličavanje fudbalskih sposobnosti naših igrača, dobije se recept za zbunjivanje i izazivanje očaja među izluđenim navijačima.
To se kod nas još jednostavnije kaže: sluđivanje prostog, naivnog i narcisoidnog naroda.

Jedna generacija

Slava koju smo sebi prišili je zasluga jedne generacije igrača, koji su uglavno pri samom kraju svojih karijera, a neki su već otišli iz reprezentacije.

Međutim, dok je ta generacija radila svoj posao, savez i svi ti silni Koordinatori, Sekretari i Direktori u njemu su trebali raditi svoj !
Trebalo je kopati nogama, rukam i noktima da se talenti iz BiH i dijaspore odluče igrati za BiH, ne za susjede, komšije i ostale švice-palce.
Ali nisu.

Biologija, za to vrijeme, radi svoj posao, otišli su Misimović i Salihović, a vrijeme je a idu i Ibišević, Spahić, Medunjanin i Mujdža. Za njima će uskoro Lulić i Džeko.

A Edin Džeko, eh taj momak, takav je to igrač, toliki šampion, da bez njega naša repka ne bi bila u stanju opstati među 70 reprezentacija svijeta – eto takav je to šampion, i tako smo mi loši !
Ko nevjeruje neka zamisli repku BiH bez Edina, a rezultate bez Edinovih 43 gola (da sad). Vrlo je jednostavna matematika, ili statistika – rezultat minus Edinovi golovi.

Problem je što to niko neče da prizna, kao da od toga zavisi sav život na planeti, ili bar život ove nacije.
A nije tako – što se prije suočimo, prije čemo se okrenuti razlozima, koji se uglavnom kriju po koridorima nove zgrade NFS BiH.

Selektor i selekcija

Jebi ga, nije se ni Mehmed Meša Baždarević proslavio, ako ćemo iskreno, imao je izbor između onih iskusnih, Zaslužnih i Slavnih, ali koji nisu igrali mjesecima, a nekih više nema čak ni na spiskovima njihovih klubova, i onih koji nemaju iskustvo igranja za repku, koji nisu zaslužni, a još su manje slavni, ali zato igraju, neki vrlo dobro, za svoje klubove u novoj sezoni – on je izabrao one prve.

Ali treba se naći u Mešinoj koži. Treba pred euforičnom publikom i iracionalnim medijima izbaciti Emira Spahića a staviti Tonija Šunjića, izbaciti Seada Kolašinca a staviti Josipa Kvesića, izbaciti Harisa Medunjanina a staviti ili Anela Hadžića ili Marija Vrančića – ne usuđujem se ni pomisliti šta bi ga (Mešu) čekalo da je osim gore pomenutih zamjena, odlučio da uopšte ne pozove isto tako Zaslužne i Slavne Izeta Hajrovića, Vedada Ibiševića i Sušića Juniora, nego umjesto njih, recimo, nezaslužne i neslavne Srđana Grahovca, Stojana Vranješa, Harisa Handžića i Eldina Hadžića.

Iako su svi ovi momci drugi, treči razred fudbalera, pogotovo kad ih suprotstavite Belgiji, oni za razliku od Zaslužnih i Slavnih, makar igraju lopte redovno i dobro.

Ko nije s nama protiv nas je – patriotski sportski portali i blogovi vs. blogeri otpadnici

Ali najviše nervira slijepilo koje vlada i prodaje se javnosti i navijačima. Rijetko da je neko kritikovao savez još u vrijeme kada je sve na prvi pogled djelovalo tako slatko, a činilo se da funkcioniše besprijekorno – recimo, u toku kvalifikacija za EURO 2012, pa onda i za svjetsko u Brazilu.
Ustvari, znam samo jednog hrabrog blogera koji je radio upravo to, ali koji je, na moju žalost, odustao od vođenja svog bloga – Angry Bosnian Fan

Safet Sušić je, ustvari, u medijima bio zaštićen kao “bijeli medvjed”, pošteđen bilo kakve kritike, sve dok ti isti mediji nisu zaključili da je javnost spremna na linč. Do tada su ga tetošili, tražeći od svoje publike da se i sami prepuste zavodljivim čarima patriotskog zanosa i kultu ličnosti.

Ovaj blog je i nastao kao alergijska reakcija na fudbalsku/sportsku sliku koju stvaramo o nama samim, i na one koji nam u tome posvemašno pomažu; zato su postovi koji se bave medijima mnogobrojni, kao i oni koji su se bavili činjenicom da od silne euforije gubimo dodir sa stvarnošću: tonemo, samo to još ne znamo !

Dakle, nije ovaj sunovrat bio nepredvidiv, nije kriza od juče, niti su aspekti krize bili malobrojni.

Ali prvo i za početak osnovno: svako ko se bar malo razumije u biologiju živog svijeta na planeti Zemlji morao je pretpostaviti da tim jednog dana, vrlo uskoro, mora ostariti, te da ukoliko im ne spremite adekvatne nasljednike ne možete računati da se dernek nastavi u nedogled !?

Još od polovine kvalifikacija za svjetsko se vidjelo da čemo se ubrzo naći u ovoj situaciji, ali niko nije ukazivao na tu činjenicu.
Ma šta i ja pišem ?!?
Niko nije uputio ni najmanju kritiku na rad saveza, na skauting, na selektiranje, na igru, o analiziranju i kritici ostalih nedostataka u radu saveza i svih selekcija ne treba trošiti riječi (nedostatak sistemskog rada sa selekcijama, sistematskog pristupa u selektiranju i razvoju mladih talenata je, inače, posebna tema, mnogo ozbiljnija, kojoj treba posvetiti najmanje nekoliko postova, ako ne i čitav jedan blog) – ovo se ne odnosi na kolumne koje su se pojavljivale, s vremena na vrijeme, po raznim magazinima, online i papirnatim izdanjima – osim patriotskog šupljiranja, hvalospjeva, razglabanja jesmo li bolji od susjeda i komšija, objašnjavanja i dokazivanja zašto smo i kako postali svjetska fudbalska sila.
Prave, profesionalne, stručne analize i kritike uglavnom nije bilo.

A samo između 2010. i 2014 smo izgubili barem jedan tim igrača, boljih od ovih na koje danas možemo računati !

Savezom šetaju razni Koordinatori, Sekretari, Pilavi, a para ima, jebi ga, bilo se na svjetskom – kad će opet, ne zna se, i niko ne može ni predpostaviti, a i koga briga,… rekoh, ima se para, od ovog jednog na kojem smo bili.
Ko će se ganjati sa talentovanim omladincima po dijaspori, ili se sekirati koliko će bosanskih Srba i Hrvata, bez imalo frke, bez riječi reakcije, završiti u dresu komšija i susjeda, u svim kategorijama.
Zar da tražimo odgovornost od Koordinatora i Sekretara zbog činjenice da su tri važna igrača svjetskih U-20 prvaka iz BiH, ili što su trojica evropskih U-19 takođe iz BiH. Ko se zajebava sa Milošem Aćimovićem.
Gdje je Saša Papac, da li je počeo raditi ili nam prodajete maglu…

U samo dva dana zaredom, na Sport.ba pojavljuju se dva članka o reprezentativcu U-20 svjetskih šampiona, dakle Srbije, samo zato jer se levatima sa portala pružila prilika da likuju.
Naime, igrač po imenu Staniša Mandić se odlučio igrati za Crnu Goru, umjesto nastaviti igrati za Srbiju – to je vijest, i prvi članak, i jeste vrijedna da se prenese, ali koga briga što je slijedečeg dana izjavio da je oduševljen jer se odlučio na takav potez, nastup za Crnu Goru, a nakon što je napustio Srbiju s kojom je osvojio svjetsko !?
Zar je taj Mandić zaslužio više prostora u našim medijima od Miloša Aćimovića koji je takođe odbio Srbiju, a sad ga vozaju Nestorović i Karačić, i nema ga na spisku ni kod jednog ni kod drugog ?!

Ne znam da li smo u fudbalu zato tu gdje smo, ali odgovornosti ima više nego dovoljno – navijači, mediji, selektori, savez: krivi su !
Krivi su jer su sami sebi podapinjali….

Urota – vjerovali ili da

I na kraju ko je kriv, šta je razlog, za slabe igre i propuštene prilike u najlakšim kvalifikacijama od kako igramo fudbal kao nezavisna država ?

Da pogledamo šta kaže Internet,…hm, analiza:

baksuzluk !

Pa naravno, budibog samnom…

Biseri u snijegu, vjerovali ili da, sreća ili nešto prvo – čovjek koji je volio život, Ahmed PAŠALIĆ:

Sreća ili nešto drugo – (Analiza) Šta se desilo: Jesmo li mi zaista toliki baksuzi?

I dok nama “stara lopuža”, novinar Ahmed Pašalić, prodaje sujevjerje i muda pod bubrege, s ovom pričom o nevidljivim, but beyond the shadow of a doubt mračnim, silama nesreče i baksuzluka, i to sa jednog od posječenijih sarajevskih sportskih Internet sajtova, treba zamisliti kako bi ozbiljni, profesionalni i školovani novinari sa medija u Velikoj Britaniji rafalali po ublehaškom radu saveza kakav je ovaj naš, i performansima svih selekcija/selektora reprezentacije kakva je ova naša – konstantno, bez milosti.

Advertisements

2 thoughts on “Džaba smo se radovali, unaprijed

  1. Ovaj poraz je slika realnog stanja i odnosa kvaliteta i ne treba nikoga kriviti. Belgijanci su se morali vaditi za nekoliko losih utakmica, nesigurno bodovno stanje i pokazali su svu snagu. Oni imaju 10 Dzeka, mi jednog, bolje nismo mogli.
    Prozivanje Mese za izbor Vranjesa prije Sunjica, je utemeljeno koliko i prozivanje za izbor Medunjanina prije Vrancica. Klasicni sindrom generala poslije bitke. Ispade da je Sunjic Cannavaro, a Vrancic Xavi, pa bi promijenili tok utakmice, nidje veze.
    Sto se Pjanica tice, od njega se previse ocekuje. Malo je u istoriji bilo fudbalera, koji bi individualnom genijalnoscu, uspjeli da nadomjeste ogromnu razliku u kvalitetu ekipa. Pjanic nije jedan od njih.
    Sto se nase javnosti tice, to vise ne treba ni komentarisati. Svijet povrsnosti, primitivizma, nerealnih ocekivanja, mitomanije, frazologije…

  2. 1) “(…) između onih iskusnih, Zaslužnih i Slavnih, ali koji nisu igrali mjesecima, a nekih više nema čak ni na spiskovima njihovih klubova, i onih koji nemaju iskustvo igranja za repku, koji nisu zaslužni, a još su manje slavni, ali zato igraju, neki vrlo dobro, za svoje klubove u novoj sezoni – on je izabrao one prve.”
    – nema nikakve naknadne pameti, toliko se znalo danima (i mjesecima) pred tekmu;

    2) “Iako su svi ovi momci drugi, treči razred fudbalera, pogotovo kad ih suprotstavite Belgiji, oni za razliku od Zaslužnih i Slavnih, makar igraju lopte redovno i dobro.”
    – samo ako su Kanavaro i Čavi igrači 2.-3. razreda;

    3) “Ali treba se naći u Mešinoj koži. Treba pred euforičnom publikom i iracionalnim medijima izbaciti Emira Spahića a staviti Tonija Šunjića, izbaciti Seada Kolašinca a staviti Josipa Kvesića, izbaciti Harisa Medunjanina a staviti ili Anela Hadžića ili Marija Vrančića – ne usuđujem se ni pomisliti šta bi ga (Mešu) čekalo da je osim gore pomenutih zamjena, odlučio da uopšte ne pozove isto tako Zaslužne i Slavne Izeta Hajrovića, Vedada Ibiševića i Sušića Juniora, nego umjesto njih, recimo, nezaslužne i neslavne Srđana Grahovca, Stojana Vranješa, Harisa Handžića i Eldina Hadžića.”
    – volim i ja pokazati da imam svoje favorite, a ponekad i čitavu selekciju, ALI za ovaj post nisam ni pomislio da sugerišem da bi moji izbori bili bolji od selektorskih, kao što se vidi, namjera je bila, ustvari, pokazati sve selektorove alternative i izbore u specifičnim okolnostima.

    Ali ako je od nekog značaja za raspravu, danima prije tekme sam bio sklon komentarisati s nekim blogerima i na twitteru ovu situaciju u odnosu na igrače koji su “puhnuli u ćabar” (Ibišević, Medunjanin), ili praktično nemaju klub ili su otjeerani (Hajrović), koji nemaju povjerenje svojih trenera da bi bili u “početnih 11” (Bešić, Kolašinac, Sušić), smatrajući da bi Kvesić možda bio bolja opcija od Kolašinca, da bi Šunjić i Vranješ trebali biti tandem štopera, te da bi na sredini trebali igrati samo oni koji igraju i za klubove, znači umjesto Medunjanina Hadžić ili Vrančić, s Bešićem (ili Grahovcem), te Pjanićem.
    Mislim da su na klupi trebali biti i Haris Handžić, Srđan Grahovac (ili Bešić), Stojan Vranješ i Eldin Hadžić.
    Siguran sam da je Grahovac mogao odigrati bolje od Medunjanina, ili mjenjati Bešića (ili obratno), a da je Eldin u ovom momentu za klasu ispred Hajrovića, kao što je i Handžić za dvije klase ispred Ibiševića.
    Pa i taj Vranješ je u usponu već 2-3 sezone, a trenutno je najbolji igrač poljskog prvenstva – majku mu to nešto znači, pogotovo kad su im konkurencija igrači praktično bez klubova (ovo “klasa” se odnosi na formu, ne na talenat i prošle uspjehe).

    (Uzgred, pretpostavljam da smo svi vidjeli Optine statistike za tekmu, koje su mene natjerale da shvatim da su nepristrasni stranci “izračunali” da je Vranješ “stavio u džep” Lukakua, i da je svih onih 12 izgubljeni duela Lukaku izgubio u duelu s njim (!), a da su 2 gola za koje je “kriv”, ustvari posljedica činjenice da je “izvisio” od strane svojih saigrača – ostavljen da skaće sa Felainijem koji je za glavu viši, i da se ganja sa Hazarom u momentu kad treba da je zaljepljen za protivničkog centarfora)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s