System failure: Zašto je remi 1:1 bolji od pobjede 1:0, pa čak i većom razlikom by Sinan, Sinanović-Zarez, doajen, bh., sportskog, novinarstva, iz, sobe, 402,

“Moramo dobiti bitku na sredini terena i biti puno brži nego do sada, kazao je Mehmed Baždarević (…)” – Meša pred prvu tekmu baraža za Nezavisne Novine

crazy football

Bh. heat map – tzv. “Mešina formacija”

U svojoj osmoj tekmi na klupi A selekcije, novi selektor Meša Baždarević, demonstrirao je i osmu verziju taktičko-tehničke postavke, osmu verziju formacije i sastava, osmu kombinaciju prvih 11 i izmjena, sve iz svoje virtualne knjige “Infinite combination of formations & tactics for dummies”.

Pred tekmu sam zavapio u postu “System error”, vidjevši sastav koji je Baždarević odlučio suprotstaviti Irskoj repki.

Sastav i formacija, BiH - Republika Irska 1:1

♪ E moj Pape, da si ovdje sadaaaa…♫” – Sastav i formacija, BiH-R.Irska 1:1

Pet odbrambenih igrača (i opet smo prvi primili gol – ponovte to nek’ se slegne), od kojih se ne zna koji je sporiji, i to uprkos naglas razmišljanju O’Neilla i njegovog štaba, da se pripremaju iskoristiti največu slabost bosanske repke – “sporu odbranu”.

Formacija je izgledala otprilike: 5 defanzivaca (dva beka, od kojih jedan i nije bek jer za klub igra kao štoper na lijevoj strani + 3 štopera), 3 vezna (2 krilna/krila i jedan klasičan vezni na sredini terena, ali odmah iza napadača), i 1 napadač + Vedad Ibišević (ovo je igra riječima, s dozom sarkazma – Vedad je, naravno, također napadač, ali ako ćemo pravo bio je napadač; sad je igrač bez mnogo učinka i blizu penzije, mada mu želim da se vrati zabijanju golova u narednoj sezoni).

Da se ne zajebavamo: pravo je čudo da smo uspjeli izaći iz tekme u Zenici ne poraženi, i to zahvaljujući Edinu Džeki i Ognjenu Vranješu !

Miralem Pjanić je odigrao još jednu očajno lošu tekmu, ako ne i najgoru u reprezentativnoj karijeri. Nije ni čudo, s obzirom na formaciju koju smo sinoč imali priliku vidjeti na Bilinom Polju. Pjanića se uporno gura na poziciju playmakera, ofanzivne desetke, kao zamjena za nezamjenjivog Misketa.

Ova glupava rabota je postala nepodnošljiva – dosadilo je slušati kako Miralema uporno upoređuju s nekadašnjom desetkom bh. repke, Zvjezdanom Misimovićem, koji je bio mozak tima punih 10 godina.
Osim što je Miske nezamjenjiv, nije pošteno ni prema Miralemu, a nije ni taktički i tehnički suvislo uporno insistirati na pozicioniranjem Pjanića tamo gdje mu nije mjesto, vrlo ofanzivno odmah iza dva napadača – Pjanić nije polu-špic, nije ni playmaker koji igra iz (dva) napadača !
U Romi do ove sezone nije imao ni jednog napadača a kamo li dvojicu, a i da jeste to ništa ne mjenja jer u Romi Miralem igra ulogu “deep-lying midfielder”, odakle gradi igru. U prevodu: Pjanića u Romi koriste kao playmakera iz drugog plana, u istoj ulozi koju su u svojim timovima imali Pirlo, Čavi ili Luka Modrić.

Cyprus: Greek tragedy unfolding

Nevjerovatno je bilo gledati Ognjena Vranješa u ulozi libera ili zadnjeg veznog protiv Kipra (na Kipru 2:3), a pored živih i zdravih nekoliko zadnjih veznih igrača, koji su grijali klupu.
Posebno se to odnosi na Srđana Grahovca, o kojem su u Austriji napravili odličnu analizu njegovog doprinosa igri Rapida od dolaska u taj klub iz Borca do danas, a koju je s Njemačkog preveo Dino Zuković a prenio blog/portal Nogolopta.

Ništa manje nije bilo čudno gledati u prvoj postavi Harisa Medunjanina, koji takmičarski fudbal nije okusio duže od godinu dana – dva gola koja je zabio puka su koincidencija!

Izet Hajrović je sam osjetio da mu nije mjesto u A selekciji, ali zbog nekih otkaza ipak  je naknadno pozvan.
Pitanje koje bi trebalo da postavi, naglas, svaki fan i svaki sportski reporter i novinar u BiH je slijedeće: zašto je Hajrović pozvan ponovo protiv Irske, iako imamo priliku svjedoćiti usponu mladog Radeta Krunića, čija karijera za razliku od Hajrovićeve, koji nije odigrao jednu čitavu utakmicu još od Grasshoppersa prije jedno 2-2,5 godine, ide vrlo brzo i vrlo strmom uzlaznom putanjom u Empoliju, klubu iz Seria A lige, i koji osim što sve više igra sve češće daje golove i asistira.
Dakle, jedan nije odigrao tekmu 2 godine, a ni sada u Eibaru nije uspio dobaciti dalje od klupe, a i to tek u dva navrata, a drugi igra sve značajniju ulogu u Empoliju.
Posebno zabrinjava i čitava ujdurma oko “poziva” Kruniću – zašto je, pobogu, Kruniću uopšte rečeno da je pozvan, a nakon čega su ga mediji opsjedali danima, da bi se onda ispostavilo da zvaničan poziv i nije poslan na adresu kluba (ili jeste ?!?), te da ga je selektor ionako skinuo sa spiska kada ga je skratio !?!

Krunić je u ovom trenutku perspektivniji igrač od Hajrovića – Izet, da budem brutalno iskren, u ovom trenutku nema ni karijeru, ni perspektivu, te mu predstoji očajnički grčevita borba da se vrati na fudbalski teren barem u nekoj mjeri – davanje prednosti drugom na uštrb prvog nerazumljiv je čin, da ne kažem nerazuman, i nefer u najmanju ruku. Repka bi, valjda, trebala biti mjesto gdje se igrači pozivaju prema kvaliteti i trenutnoj formi, a ne po zaslugama.

Hipnozom do rezultata

Hipnozom do rezultata i sreče

Krize kroz koje svi igrači prolaze, prije ili kasnije, ne bi trebale da ih automatski udalje od selekcije, ali kad kriza preraste u višemjesečno odsustvo s terena, a u slučajevima Hajrovića i Medunjanina i višegodišnje, i to sve češće, onda tu ne bi smjelo biti nikakve milosti, pogotovo te proklete sveprisutne patetične patriotske hipnotiziranosti, u kojoj se zasluge tretiraju kao prednost nad trenutnom formom,… i razumom.

Do(h)ajen sportskog novinarstva

“Selektor nije bezgrešan. Naprimjer, ako su igrači dali sve od sebe, ako su se borili, što se samo po sebi podrazumijeva, onda se negdje zakazalo. Možda je Mešin kolega bolje prostudirao našu igru.” – Sinan, Sinanović-Zarez, iz, sobe, 402,

Ili je Meša zaboravio da prostudira protivničku igru, Sinane ?

Sinan Sinanović, glavni i odgovorni urednik Avazovog Sporta, sa stranica svog visoko-kvalitetnog glasila, i iz pogrešne sobe, nam poručuje:

“Kada bih nekome prije utakmice rekao da bi radije prihvatio remi u Zenici, nego bilo kakvu pobjedu, navukao bih na sebe osudu i paljbu iz svih oruđa.
Za neke bih bio izdajnik, neki bi me tretirali nogometnim analfabetom, a ne bi pomoglo ako sam remi “zagovarao” zbog kladionice. Jer ja dobijam uvijek kad se ne kladim.
Zašto je remi bolji od recimo pobjede 1:0, pa čak i većom razlikom?

Odgovor je jednostavan.

Pa sad, Sinane, Sakiću, da si to izjavio pred tekmu ja sam utiska da bi ljudi rekli da nisi normalan, da si prava budaletina. Međutim, kad to kažeš sad, nakon ove bolne fudbalske lekcije, “tehnički i talentom inferiornih Iraca”, bojim se da bi sud bio malo oštriji i presuda sigurno malo prizemnija od tog tvog patetičnog poklića “izdajnik” (a koji uglavnom dolazi od tvojih istomišljenika i kolega istog mahalskog mentaliteta – sport se, inače, po bosanskim sportskim Internet portalima još uvijek obrađuje ratnom terminologijom).

Jarane, Sinane, prvo ti nedostaje malo pristojnosti, a još mnogo više ti nedostaje skromnosti, da bi mogao obuzdati taj svoj pokroviteljski, zaštitnički nagon i ton.
Nisu, Sinko, svi oko tebe nezrela odrasla djeca, da im treba figura babe Sinana da pruži nebuloznu utjehu, i tako ih zaštiti od loših vijesti, uz još nebuloznije objašnjenje.
Ako nemaš ništa da kažeš o igri tima i taktici, o formaciji i sastavu, o tekmi, rezultatu i baražu, a da pri tom ne obmanjuješ svoje čitaoce u pokroviteljskom maniru, onda lave “popij svoje piće, obuci sako, i idi” – nesrećo.

Ali ima još !
Tebe je najviše zabrinulo to što bi se Meša, ne daj bože, nasekirao kad bi čuo šta mu poručuju navijači:
Kada bi Meša kojim slučajem, a srećom da to ne radi, pogledao na fejsbuku i na društvenim mrežama vidio šta mu poručuju, spočitavaju, predlažu razni stručnjaci, sigurno bi završio na nekoj klinici.;
pa si ti uzeo na sebe da ga braniš, a zamagljuješ oči svojim čitaocima, prodajući im višak zeničke magle !?

Navijači nisu budale ni maloumna djeca kakvim ih ti zamišljaš, Sinane Sakiću, fudbal je najpopularnija igra upravo zato što je jednostavna, tako jednostavna da je svaki bilmez može igrati i razumjeti, a da mu pri tome ne treba doktorat ni diploma.

Vidjeli su ljudi da je naš selektor zasro motku, i to debelo, i zato očekuju da oni, poput tebe, koji sebe nazivaju novinarima opletu po njegovoj zeničkoj maglovitoj izvedbi – niko pri tom od tebe, ili od vas, ne očekuje da se svojim čitaocima obratite u maniru i jezikom Facebook zajednice, ali, halo pjevač, jadan-ne-bio, niko ne želi podnositi pokroviteljski ton nekog ko se guši u svom poltronstvu, i pri tom pokazuje potpuno odsustvo bilo kakvog kritičkog mišljenja – analize i kritike jedne tekme.

Pogotovo niko ne voli kad se na otvorenu navijačku ranu nađu uhljupi, poput tebe Sinko, koji, prkoseći zdravom razumu i poštenju, svu svoju energiju troše na opravdavanje podbaćaja, i razvodnjavanje odgovornosti glavnih aktera, a koji su ga i servirali vjernim navijačima.
Koji odsustvo analize i kritike u svojim pisanijama i blebetanju objašnjavaju i pravdaju lažnom brigom za “moral ekipe” i “atmosferu” – kao da su i fudbaleri, kao što misliš o navijačima, nezreli balavci koje treba čuvati od medijskog stresa, a ne super-zvijezde i javne/medijske ličnosti koje upravo pred TV kamerama i milionskim auditorijumom, svakog vikenda a nekad i više puta sedmično, odrađuju svoje milionske ugovore.

Samo papak, koji za sebe misli da je važniji nego što jeste, može vjerovati da ih treba štititi od kritike, ili neiskreni poltron-dupelizac, koji sebi daje ulogu njihovg advokata.

Kad mačke odu miševi kolo vode - Bh. sportsko novinarstvo

Kad mačke odu miševi kolo vode – Bh. (sportsko) novinarstvo u procvatu

To što ti i tvoje kolege prodajete to svoje nazovi-novinarstvo za dobre odnose s ljudima iz saveza, i za “prijateljstvo” sa selektorom (bivšim, sadašnjim, budućim), selfije s Pjanićem, Spahićem i Džekom, to je Sinane “doajenu sportskog novinarstva” Sinanoviću jedina izdaja o kojoj možeš pisati ali to ne radiš – ne ona patriotska baba-roga, koja služi za ušutkivanje i plašenje onih koji bi mislili svojom glavom, a na koju se pozivaš na početku svoje servilne ode selektoru, i koja se i inače prečesto zloupotrebljava i služi za utišavanje glasova kritike i slobodnog mišljenja u svim sferama života ove nesretne zemlje. Ne ta “izdaja”, nego ova prava, izdaja tvojih čitalaca i vlastite profesije ! (Nabijem te!)

Ali fakat, zar baš ni riječi o igri ?

I dok Sinan Sinanović iz sobe 402 prodaje zeničku maglu svojim čitaocima, braneći i uvlačeći se u prkno bh. fudbalskom establišmentu, drugi šute kao zaliveni.

Pravilo potvrđuje izuzetak, a to je tekst, kakve li ironije, baš iz Avazovog Sporta, koji potpisuje neki N.Selimović, i koji za razliku od svog šefa Sinana, koji se s posebnim zgražanjem osvrnuo na Facebook internetski “glas javnosti” upućen na Mešinu adresu, upravo poziva na njega i konstatuje: “Baždarević bi trebao poslušati glas javnosti”

U tom svom članku, napisanom nakon tekme u Zenici, taj autor reflektira moj post, napisan pred njen sam početak, i postavlja sebi ista nevjerovatna pitanja, ona koja su smorila i mene a vjerovatno i večinu navijača.
Ali jedan takav članak je malo, jedan je pre-ma-lo !

Osam (8) tekmi, osam različiti postava i osam različitih formacija – svako ko s ozbiljnim izrazom lica pokuša tvrditi da je mogao predpostaviti rezultate tekmi (5 pobjeda, 2 nerješena, 1 poraz), pa čak i onih protiv fudbalskih patuljaka iz Andore, ili pretpostaviti sastav i formaciju sagledavajući rad selektora, pred i za vrijeme tekme, taj laže.

Nikad kao ovih dana nastupi repke ne podsjećaju na (ruski) rulet !

Nije da sam očekivao, ipak je to prirodno stanje medija u BiH, ali potpuni izostanak bilo kakve analize i kritike nakon tekme naprosto su zaprepaščujući.

Meša Baždarević je vratio repku doslovno s ruba ponora, ali na svakom koraku je bilo vidljivo da naš tim ne djeluje ubjedljivo, da igra koju igraju nema neku prepoznatljivu karakteristiku – kakvu god.

Samo je Fuko Muzurović mogao izjaviti kako je stavljanje Medunjanina u početnu postavu dokaz kako Meša ima istančan senzibilitet (Fuko je rekao predosjećaj), koji mu je pomogao da predvidi uticaj koji će Haris imati na ishod meča na Kipru.
Jest’ al’ u kurcu – bilo je to bacanje kockica, i to zavezanih očiju !

Haretova dva gola, koja su nas spasila blamaže kod fudbalskih polu-profesionalaca sa Kipra, bila su največa fudbalska i sportska ćorotinja*, od samostalnosti na ovamo. (*ćorotinja – na sreču i na slijepo)
Doduše, ipak bez Milanovog gola ne bi nas bilo nigdje !

Dok analize i kritike nisu dio našeg javnog diskursa i sportske kulture, Mešin entuzijazam je, u međuvremenu, u našim medijima opisivan kao “moderne metode, znanje i nogometni trendovi”.

OK, možda su se novinari koji prate repku uvjerili na treninzima da Meša i njegov stručni štab zaista uvode metode i tehnike koje za vrijeme Sušića ili Blaževića nisu bile dio rada na priprema, ali o njihovoj vrijednosti se sudi u toku i nakon tekme.

Na kraju-krajeva, nisu moderne metode svrha same po sebi – kakva je korist od najmodernijih metoda primjenjenih na pripremama ako je tekma postavljena na način koji izaziva jezu !?

Najviše navijačkih i novinarskih simpatija Meša je pokupio demonstrirajući gotovo fanatičan entuzijazam: čovjek prelazi hiljade kilometara u potrazi za novim igračima, i prati, koliko je to fizički moguće, svaku tekmu koju reprezentativci i potencijalni reprezentativci igraju za svoje klubove, bez obzira u kojem dijelu Evrope se nalazili.

To je nešto novo i za svaku pohvalu u našem reprezentativnom fudbalu, čak jedinstveno za ovaj stručni štab i A selekciju u odnosu na sve ostale selekcije repke, ali nekim je i to bilo dovoljno da preko svojih medijskih kuća obznane kako je Meša, za razliku od svojih prethodnika, uveo “moderne metode” u rad s repkom.

E jebiga, raja, to nisu nikakve metode, to je entuzijazam – siguran sam da bi pravi fudbalski fanatici, navijači bh. repke, o svom trošku obigravali i Evropu i Ameriku u potrazi za novim igračima, i da bi pri tom bar neki od njih pokazali sposobnost da vide isto onoliko koliko za to malo vremena (od tekme do tekme) može a vidi neki fudbalski trener. Čovjek obilazi svoje igrače, kao i svaki drugi vrijedan, i normalan, selektor – pa ne može znati koga da pozove dok ne vidi svojim očima, zar je to tako posebno !?
Nije, ali ono što je normalno u svakoj reprezentaciji na planeti, jebi ga, kod nas je čudo neviđeno…

Lekcija

Prava fudbalska lekcija O’Neilla za Baždarevića svela je naše šanse na nulu, ako ste pesimist kao ja, ili par procenata ukoliko ste optimist.

Ali, da budem iskren, a u skladu s uvodnom izjavom iz prethodnog posta “da više ništa ne mogu da mislim o Mešinoj igri”, meaning, ništa ne mogu predvidjeti, i ništa me ne može iznenaditi – u Dablinu možemo dobiti, izgubiti i igrati nerješeno sve do penala, možemo dati 3, 4 ili 5 golova, možemo ih primiti isto toliko, možemo proći, glatko, možemo ispasti,…. Ko kaže da može (predvidjeti) bolje, laže !


Hoće li Arapi spasiti našu kampanju za odlazak na SP2018 u Rusiji ?!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s