Baždarević je diletant, ali nije jedini

Selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, Mehmed Baždarević, ne bi ovaj naš tim mogao odvesti u Rusiju na svjetsko prvenstvo 2018 ni kad bi dobio wilde card pozivnicu! Garant bi mu na putu do Rusije ekipu zaustavio neki kondukter ili carinik koji ne voli “male zemlje”.

Jebi ga, tako ti je to kad selektor zna sve o fudbalu, pa svoju ekipu pripremi perfektno za utakmicu života, a onda se pojavi tamo neki Rizzoli, koji ima nešto protiv (jadne) “male” BiH.
A ni Grci nisu bez krivnje. Ko bi očekivao da će doputovati u Zenicu, obući dresove i istrčati na teren Bilinog Polja. Da nije bilo 11+izmjene Grka, sinoć pored rijeke Bosne, Meša bi nas prošetao do drugog mjesta na tabeli.

Al’ jebena sudbina je drugačije htjela – Grci se pojaviće u dresovima, bijelim (da se neko ne zabuni), njih jedanaestorica (+rezerve), i to sve sa selektorom, iskusnim fudbalskim stručnjakom, s idejom, planom i taktikom, i uzeše što su i najvljivali – (ne)ovjerenu kartu za Rusiju.

Danas se, fudbalski govoreči, nalazimo na istom mjestu na kojem smo se nalazili i 16. novembra 2014, u 22 i 30, nakon posljednjeg zvižduka sudije Mateua u Haifi: opet stojimo pred zalupljenim vratima velikog takmičenja, a selektor nam kaže “idemo dalje”, s tim da ovaj iza sebe ima samo jedan ali propali ciklus, a drugi, ovaj tekući, koji je već realno propao, samo još neka čorotinja, najluđa slijepa sreča, može promjeniti iz “propali ciklus” u “dohvaćen baraž”.
Deja vu sa Safetom Sušićem nakon Izraelske Blamaže.

Da li bi bilo razborito pokazati Baždareviću vrata, i dovesti novog selektora da proba “dohvatiti baraž” tako što će makar djelovati kao pozitivan šok na uzdrmane igrače, ili nastaviti s Baždarevićem koji je sigurno u očima svojih izabranika izgubio povjerenje u njegove stručne kompetencije, a tako i autoritet generalno.

Da li uopšte vrijedi razmišljati o tome kad o selektorskom poslu odlučuju mnogo veči pilavi, lakrdijaši i diletanti od samih Sušića, Baždarevića, i nekih novih (ili starih-novih) koji će doći na njihovo mjesto, prije ili kasnije.

Pošto vidim da se mediji danas nadovezuju na Mešino pranje bezizlazne situacije, u stilu “idemo dalje”, “imamo šanse”, “samo da pobjedimo sve četiri tekme”, i tako to, hajde da vidimo šta nas očekuje:

Grci igraju tri tekme kući i jednu u gostima, ali ustvari igraju sve četiri kod kuće jer je ova “u gostima” zapravo na Kipru kod svojih. Mi, za to vrijeme, igramo tri tekme u gostima, s tim što i mi opet idemo “Grcima” na Kipar, i jednu kući, mada se može reči kao da i nju igramo “u gostima” jer nam dolazi Belgija !

  1. Grci prvo idu u Estoniju, a mi idemo ponovo “Grcima” na Kipar;
  2. zatim Grci dočekuju rasterećenu Belgiju, koja ne mora igrati na pobjedu, a mi idemo na Gibraltar;
  3. u oktobru mi dočekujemo Belgiju, koja opet ne mora igrati na pobjedu ali mi moramo, dok Grci idu u goste “Grcima” na Kipar;
  4. na kraju mi idemo u Estoniju, a Grci dočekuju Gibraltar.

Kiprani ili Kiparski Grci igraju i protiv nas i protiv Grčke, i nema nikakvog razloga da neodigraju obe tekme za Grčku. Pogotovo se to može očekivati s obzirom da sami Kiprani nemaju nikakav rezultatski imperativ – svojim nastupima u te dvije tekme, ako odigraju posebno dobro protiv nas a protiv svojih samo koliko treba da Grčka osvoji tri boda, mogu omogučiti da bar njihovi dođu do baraža i eventualno svjetskog prvenstva.

Možda će i Meša potegnuti ovo kao još jedan u nizu alibija za neuspjehe kroz dva posljednja ciklusa.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s